dva ključna događaja u kojima se radilo o napadu i podmetnutim požarima(Mölln i Solingen) porastao je udio novinarskih izvještaja o slučajevima paleža, iako se u to vri­jeme u stvarnosti kriminalističke statistike smanjio udio podmetnutih požara. Sličan efekt autori su konstatirali i s obzirom na mjesto događaja. Nakon dva ključna događaja u istočnoj Njemačkoj(Hoyerswerda i Rostock) više se izvještavalo o istočnonjemačkim ksenofobičnim napadima, a nakon dva dalja ključna događaja u zapadnoj Njemačkoj (Mölln i Solingen) težište se preselilo na zapadnu Njemačku, iako se u stvarnosti nije promijenio odnos između ksenofobičnih kaznenih djela u istočnoj i zapadnoj Njemačkoj. Osim toga, nakon napada u kojima su žrtve bili tražitelji azila(Hoyerswerda i Rostock), novinarska izvješća su se koncentrirala na tražitelje azila, a nakon napada u kojima su žrtve bile Turci, na strance turske nacionalnosti. Nakon što se pokazalo da ključni događaji mogu promijeniti novinarski referentni okvir, Scheufele i Brosius(1999) postavili su pitanje o tome što se događa s interpretacijskim okvirima(frames) ako nema takvih događaja. To su istraživali za razdoblje od 1993. do 1996. godine. Osim toga autori su se pitali koliko na stabilnost dugo etabliranih inter­pretacijskih okvira(frames) utječe novi, s dotadašnjim referentnim okvirom dijelom ne­konzistentan ključni događaj. Takav nov ključni događaj bio je požar u domu za azilante u siječnju 1996. u Lübecku. Utvrdili su da su«frames», etablirani događajima u Möllnu i Solingenu, ostali u najvećoj mjeri stabilni, iako je događaj u Lübecku imao neka odstupajuća svojstva. Scheufele i Brosius(1999, 427) objasnili su to dugotrajnošću va­ženja starog referentnog okvira:«Što se neki referentni okviri duže primjenjuju, to se pokazuju stabilnijima i manje prijemčivima za nekonzistentne događaje». U cjelini događaji iz opisanih studija upućuju na činjenicu da kriterij novinarskog odabira nisu tako konstanti kako to impliciraju«klasični» pristupi odabiru vijesti. 5. Problem objektivnosti S obzirom na prethodna izlaganja o odabiru vijesti, postavlja se pitanje u kojoj mjeri medijski izvještaji odgovaraju realnosti odnosno je li to uopće moguće. Riječ je dakle o problemu novinarske objektivnosti . Rječnik Handwörterbuch der Massenkomunikation und Medienforschung (Silbermann 1982, 328) lapidarno definira objektivnost kao«prikaz zbilje kakva jest». Bez odgovora ostaje pitanje o kriterijima prema kojima se odlučuje o točnosti prikaza. Bez odgovora ostaje i pitanje je li takva vrsta prikaza uopće moguća i poželjna 177 . U vezi s poželjnošću i mogućnošću objektivnosti Ulrich Saxer(1974b) razlikuje četiri osnovna stava: 1. Poželjnost i mogućnost medijske objektivnosti potvrđuje se bez zadrške. Takvo poimanje koje ne vidi suprotnost između norme i zbilje zastupaju samo predstav­nici predznanstvenih nazora. 2. Poželjnost i mogućnost realizacije medijske objektivnosti kritički se potvrđuje, tj. medijska objektivnost se ne apsolutizira kao krajnja vrijednost niti se drži mogućim 177 Već se Tukidid(460-396. pr. Kr) prije otprilike 2400 godina bavio pitanjem može li se realnost«objektivno» reproducirati u(novinarskim) iskazima i pri tome ustvrdio da različiti svjedoci različito percipiraju i opisuju neki događaj. U Povijesti peloponeskih ratova(1981, I., 22) Tukidid je zapisao:«Što se doista zbilo u ratu nisam sebi dopustio zapisati prema podacima prvih do kojih sam došao kao ni'prema mojem mišljenju' nego sam istražio ono što sam sâm doživio, a vijesti koje sam od drugih dobio vrlo precizno i koliko god sam mogao iscrpno. To istraživanje bilo je mukotrpno jer svjedoci o pojedinim događajima nisu isto kazivali nego je to ovisilo o raspoloženju i sjećanju». 150