Druckschrift 
Uvod u znanost o medijima i kommunikologiju
Entstehung
Einzelbild herunterladen
 

180 a čimbenici vijesti su kriteriji na osnovi kojih nastaju te konstrukcije. Schulz(1990b, 30) čimbenike vijesti ne shvaća kao svojstva događaja nego kao«novinarske hipoteze o realnosti». Konstruiran svijet, smatra on, za recipijente koji nemaju primaran pristup 181 većini tema o kojima se izvješćuje, postaje«faktična» realnost, realnost iz druge ruke. Na predodžbe građana o realnosti, ključni utjecaj imaju selekcijski kriteriji jedne jedine profesije, naime novinara. Slika svijeta koja za recipijente nastaje temeljem kriterija novinarskog odabira vijesti, naziva se«medijska realnost»(Schulz 1990b, 27-29). Problem koji skriva relativističko poimanje objektivnosti u tome je što ono lako može lako dovesti do odustajanja od novinarske norme objektivnog izvješćivanja. Budući da se odnos između iskaza i realnosti ne može valjano prosuditi, a objektivnost kao normu kvalitete novinarstva ipak ne treba napustiti, postavlja se pitanje praktičnih kriterija objektivnosti. Tu se nudi primjena znanstvenoteoretskih ideja o objektivnosti, tj. primjena Popperova kritičkog racionalizma na novinarstvo(Donsbach 1990, 26; Neuber­ger 1996, 137-184). To znači da se objektivnost razumije umjesto kao slaganje između iskaza i realnosti, kao intersubjektivna provjerljivost iskaza. Zbog činjenice da se objek­tivna realnost ne može odrediti, ne odustaje se od potrage za istinom odnosno objektiv­nošću nego u središte pozornosti dolazi spoznajna metoda koja bi trebala biti ispravna za isključivanje odnosno minimalizaciju subjektivnih momenata(vrijednosti, stavova, osjećaja). Zbog toga možemo govoriti i o« metodološkom pojmu objektivnosti »(Dons­bach 1990, 25-27). Objektivnost se pri tome ne mjeri na novinarskom krajnjem proizvodu, nego je svojstvo spoznajnog procesa, tj, profesionalnog istraživanja i izvješćivanja. Glavno obilježje takvog postupka bila bi načelna provjera istinitosti iskaza(npr. verifikacija činjenica ispitivanjem svjedoka ili stručnjaka odnosno korištenje ostalih izvora informacija). U pokušaju primjene kritičkog racionalizma na novinarstvo Christoph Neuberger(1996, 155-171) razvio je pravila o što većoj mogućoj intersubjektivnosti u prikazu realnosti. On razlikuje između« pravila provjerljivosti » i« pravila opažanja ». U pravila provjerljivosti ubraja se«pravilo transparentnosti»: novinari trebaju otkriti kako su došli do izjava , tj. kojim su se metodama i izvorima služili i što su provjerili prije objavljivanja.«Pravilo šanse za kritiku» kaže da recipijent mora imati mogućnost javno priopćiti svoju kritiku i pozitivnih i negativnih informacija. U pravila opažanja ubraja se prioritet primarnog iskustva, tj. vlastitog istraživanja u odnosu na sekundarno iskustvo, korištenje primjerenih tehnika opažanja i protokoliranja kako bi se osigurali važenje i pouzdanost, sloboda od vrijed­nosnih sudova, prioritet primjerenih metoda i neutralnih kompetentnih izvora(prema pristranim, nekompetentnim izvorima) i načelo provjere informacije iz sekundarnih izvora (uz pomoć drugih izvora i prosudbom metoda kojima su te informacije dobivene). U vezi s pravilima opažanja Neuberger(1996, 166-170) vidi mogućnost da se u određenom opsegu na novinarstvo prenesu metodološka načela kvantitativnog i prije svega kva­litativnog sociološkog istraživanja(npr. metode ispitivanja koje omogućuju neiskrivljene odgovore itd). 180 Prema drukčijem pristupu, novinar može i treba djelovati kao«nepristran promatrač», njegova izvješća trebaju biti činjenična i nepristrana tako da on ne konstruira neku vlastitu zbilju nego da, u smislu«konstrukcije drugog stupnja», javnosti učini pristupačnim postojeće konstrukcije zbilje različitih aktera kako bi uz to omogu­ćio i društveni dijalog(usp. o tome Schönhagen, 1998; 1999 koji se poziva na Alfreda Schütza). Novinar tako stvara pretpostavku da u«kompleksnim društvima interpretira i konstruira realnost u socijalnom procesu» (Schönhagen 1999, 280). 181 Već je Arnold Gehlen(1957, 49) upozorio da se između pojedinca i njegova uskog iskustvenog kruga i «nepreglednih, sudbonosnih događaja» nužno pojavljuje«iskustvo iz druge ruke». 154