kad on to ne bi učinio(oko 31 posto) 199 . Sadržaj se bolje razumije ako je zaključak eksplicitan, ali to ne vodi nužno do preuzimanja komunikatorova mišljenja. Čini se da se vjerodostojnost komunikatora smatra većom ako se zaključak prepusti publici. Postoje i dokazi da tijekom vremena raste udio recipijenata koji su promijenili mišljenje pod utje­cajem poruke bez eksplicitnog zaključka jer su se dalje sami bavili temom(McGuire 1969, 185f). U metaanalizi postojećih studija Michael G. Cruz(1998) zaključio je da eksplicitne poruke neznatno uvjerljivije djeluju nego implicitne, ali taj se rezultat ne čini suviše pouzdanim. Od modificirajućih varijabli koje su se istraživale, utjecaj je imala samo varijabla«involvement» recipijenta. Irving L. Janis i Seymour Feshbach(1953) dokazali su utjecaj intenziteta apela koji iza­zivaju strah na razmjer promjene stavova. U eksperimentu kojem je cilj bio pokazati važnost pranja zuba uz prikaz posljedica pogrešne higijene, najviše su stavove pro­mijenili, u skladu s namjerama komunikatora, oni koji su se relativno malo bojali. Stav je promijenilo 36 posto ispitanika koji su se malo bojali, 22 posto ispitanika koji su se srednje bojali i 8 posto onih koji su se jako bojali 200 . Intenzivno zastrašivanje dovelo je, prema mišljenju autora, do jakog neprijateljstva prema komunikatoru. Intenzivan strah izazvan porukama iz masovnih medija nije se mogao potpuno ukloniti i doveo je, prema Janisovu i Feshbachovu mišljenju, do ignoriranja prijetnje odnosno nijekanja njezine važnosti, što je izazvalo« efekt bumeranga ». To znači da se postiglo suprotno od onoga što se trebalo 201 postići; nisu se promijenili stavovi nego je pojačan otpora prema poruci komunikatora. Uz stupanj izazvanog straha, još dva svojstva su važna za djelovanje apela zastraši­vanja. Važno je da li je tema relevantna za recipijente(Ray/Wilke 1970). Alan S. de Wolfe i Catherine Governdale(1964) utvrdili su da je intenzivno izazivanje straha učinkovitije ako se recipijentima istodobno daju i preporuke kako mogu ukloniti odnosno izbjeći situaciju koja izaziva strah. Ronald Rogers(1975; Rogers/Mewborn 1976; Maddux/Rogers 1983) u skladu s tim opisao je četiri komponente uspješna zastrašujućeg efekta: 1. stupanj težine ugroženosti, 2. vjerojatnost da će se pojaviti, 3. učinkovitost preporučenih mjera i 4. sposobnost recipijenta da provede protumjere. Za djelovanje apela zastrašivanja, uz svojstva poruke, ključna je osoba recipijenta. Janis i Feshbach(1954) utvrdili su na primjer da na razmjer promjene stava utječe plašljivost osobe. I rezultati istraživanja Chestera A. Inska, Abea Arkoffa i Verle M. Insko(1965) potvrđuju da, ovisno o individualnoj predispoziciji, i slabi i jaki izazivači straha mogu biti efikasni. Slabi apeli zastrašivanja o opasnosti od pušenja više su djelovali na promjenu stava nego jaki apeli; ali jaki apeli, više nego slabi, osnažili su namjeru nepušača da u budućnosti ne puše. Slabe zastrašujuće apele treba dakle koristiti kad je riječ o«situ­acijama kažnjavanja», a jake kad treba spriječiti neko buduće ponašanje(«situacije izbjegavanja»). Michael J. Goldstein(1959) razlikovao je dva tipa osoba:«copers» i «avoiders».«Avoiders» izbjegavaju zastrašujuće poruke pa materijal koji izaziva jak strah na njih djeluje neznatno, dok se«copers» sučeljavaju s tim porukama. Otprilike jednako dobro primali su i slabe i jake zastrašujuće apele. 199 Kad komunikator nije iznio zaključak, 58 posto ispitanika nije promijenilo stav, a kad je komunikator iznio zaključak postotak je iznosio 45,5 posto. Suprotno mišljenje od komunikatora, kad bi iznio zaključak, pokazalo je 11 posto ispitanika, a tri posto kad on ne bi iznio zaključak. Donald L. Thistlethwaite i Joseph Kamenetzky (1955) istraživali su temu«politika ograničenog rata SAD-a u Koreji» i pri tome nisu dobili nikakav usporediv rezultat. 200 Zastrašivanje je uslijedilo nizanjem sve dramatičnijih verbalnih i fotografskih prikaza loše zubne higijene. 201 Dokazi veće učinkovitosti slabih apela zastrašivanja u odnosu na jake nalazimo i kod Goldsteina(1959), Janisa/Terwilligera(1962) i Janisa/Feshbacha(1953). 168