1. Kao izvore disonancije Festinger(1957, 14) navodi: a) logičku nekonzistentnost (proturječja), b) kulturne navike, c) nekonzistentnost između specijalnih i općih kognicija(npr. izbor kandidata koji pripada nekoj drugoj stranci, a ne onoj koju oso­ba inače preferira), d) novostečena iskustva koja proturječe aktualnim doživlja­jima. 2. Za nastanak disonancije u procesu informiranja postoje četiri mogućnosti(Fes­tinger 1957, 132id): a) slučajno primljena informacija(«accidental exposure») b) informacija koja se prima na osnovi irelevantnog razloga(konfrontacija s disonantnim informacijama tijekom procesa primanja informacija koje se traže iz nekog drugog razloga)(«exposure on an irrelevant basis»), c) informacija prim­ljena prisilom(«forced exposure»), d) primanje informacije u socijalnim interakc­ijama(«interaction with other people»). 3. Intenzitet disonancije ovisi o važnosti uključenih kognicija određene osobe, a i o odnosu između disonantnih i konsonantnih kognicija(Festinger 1957, 16-18). 4. Kognitivna disonancija neugodno je stanje koje težimo izbjeći i koje motivira na smanjenje disonancije i uspostavu konsonancije. Kad postoji disonancija, pojedi­nac će povećati napore kako bi je smanjio; izbjegavat će situacije i informacije koje bi je mogle povećati(Festinger 1957, 3). 5. Mogućnosti redukcije disonancije su: a) promjena jednog ili više elemenata koji sudjeluju u disonantnom odnosu, b) dodavanje novih kognicija koje su konso­nantne s postojećim, c) smanjenje važnosti kognicija koji sudjeluju u disonantnim odnosima(Festinger 1957, 18-24). 6. Snaga pritiska radi redukcije disonancije ovisi o intenzitetu disonancije. Festinger smatra da vrlo slaba i vrlo jaka disonancija ne vode ka selektivnom ponašanju u informiranju. Kad je riječ o vrlo jakoj disonanciji, to se objašnjava time što izbjega­vanje disonantnih informacija nije dovoljno da bi se disonancija uklonila(Festinger 1957, 126-131). 7. Redukcija disonancije je to uspješnija što su pristupačnije konsonantne kognicije i što je manja rezistencija na promjene disonantnih kognicija(Festinger 1957, 265id) 207 . 4.2 Selektivnost u praćenju medija Prvo istraživanje koje je promatralo i tematiziralo fenomen selektivne percepcije medij­skih sadržaja jest tzv.«Erie-County-Studie»(The People's Choice) autora Lazarsfelda, Berelsona i Gaudeta(1944). Oni su utvrdili da su tijekom američke predsjedničke kampanje birači prihvaćali prije svega argumente njima bliske stranke koje suprotna strana gotovo i nije primjećivala. Mehanizam selektivne percepcije objasnio je slabe medijske efekte i postavio važan temelj«hipoteze o pojačanju» unutar istraživanja koje se bavi utjecajem medija. Festingerova teorija kognitivne disonancije dugo je bila osnova odnosno važan interpretacijski okvir studija koje su se bavile selektivnom percepcijom medijskih sadržaja. Znanost o medijima zanima koliko konsonancija odnosno disonan­207 Rezistentnost na promjene neke kognicije to je veća što je ona konsonantnije povezana s ostalim kognicijama(slijedom toga promjena bi mogla dovesti do nastanka novih disonancija). 173