1. Izbjegavanje disonancije i težnja za konsonacijom imaju samosvojnu ulogu u su­čeljavanju s informacijama. 2. Postoje međutim i drugi uzroci u selekciji informacija, kao korisnost, atraktivnost i poznavanje informacija, zanimanje ili znatiželja recipijenta. 3. Kristalizirala su se svojstva recipijenta(prije svega stupanj dogmatizma, samopo­uzdanje, snaga disonancije) i svojstva informacija(prije svega mogućnost opovr­gavanja odnosno snaga argumenata, vjerodostojnost izvora) koji djeluju kao interventne varijable(Donsbachov pregled, 1991, 51); najvažniji rubni uvjet jest relevantnost informacija za pojedinca. 4. Potraga za konsonantnim informacijama više je dokazana nego izbjegavanje disonantnih informacija. Dalje spoznaje u vezi s objašnjenjem odnosa između konsonacije/disonancije i selekt­ivne percepcije, priskrbila je iscrpna studija koju je proveo Donsbach(1991) u vezi sa selekcijskim ponašanjem njemačkih čitatelja novina 209 . Donsbach je uspio pokazati da recipijenti odabiru medije o kojima pretpostavljaju da su najbliži njihovim vlastitim uvje­renjima. Zbog toga je kontakt s informacijama koje potvrđuju vlastito mišljenje vjerojatniji nego kontakt s informacijama koje mu proturječe(«selektivnost de facto», Freedman/ Sears 1965). Donsbach je nadalje utvrdio da recipijenti radije biraju članke u kojima nalaze potvrdu vlastitog mišljenja 210 ali- i to je ključan rezultat- pravilo selekcije vrijedi samo onda kad se nude pozitivne informacije. Kad je riječ o negativnim informacijama, zagovornici i protivnici nekog stava gotovo se jednako ponašaju. Zaštitna funkcija selek­cije funkcionira prema informacijama koje mogu dovesti do promjene mišljenja u po­zitivnom smjeru, ali ne i prema informacijama koje mogu izazvati promjenu mišljenja u negativnom smjeru. Donsbachovi rezultati objašnjavaju i činjenicu da je lako uništiti pozitivan imidž negativnim informacijama, ali je iznimno teško stvoriti pozitivan imidž. Donsbach je nadalje uspio pokazati da se eventualne selekcijske prepreke kod reci­pijenta mogu prevladati formalnim isticanjem nekog članka(plasman), veličinom naslo­va, tj. značajem koju temi daju novinari, a i brojem svojstava doga đaja (čimbenika vijesti) koji su u naslovu istaknuti kao«objektivno» važni. Vrlo je vjerojatno da će informacije koje su novinari klasificirali kao važne doći i do čitatelja kojima su te informacije disonantne. Što se tiče osobina recipijenata utvrđeno je da jak dogmatizam i malo vremena poveća­vaju selektivnost u korist vlastitog mišljenja. Prema tome, potencijal utjecaja nekih novina raste, ne samo kvantitativno nego i kvalitativno, s vremenom koje se odvaja za čitanje novina. Osim toga pokazalo se da politička distanca, koja se percipira između redakcijske politike nekog lista i vlastitih političkih stavova, jednako tako pojačava selekciju kao i pretpostavka o postojanju jake želje novinara da uvjere čitateljstvo u svoj stav. Obratno, očito je da recipijent za novine, koje drži sebi politički bliskima, ima neku vrstu«akon­tacije povjerenja» koja vodi do manjeg nepovjerenja, pa i lakše dopušta protok diso­nantnih informacija. Donsbach(1991, 210) na temelju svojih rezultata zaključuje:«Selek­tivnost kojom upravlja vlastito mišljenje na kraju ne daje djelotvornu zaštitu protiv utjecaja 209 Donsbach se tu potrudio izbjeći metodološke pogreške prijašnjih istraživanja. Istraživanje je proveo na 1400 čitatelja novina. Kombinirao je anketu s kvantitativnom analizom sadržaja i«copy testom»(tj. čitatelje se isp­itivalo o njihovim čitateljskim navikama uz predočenje originalnih izdanja novina). 210 Konsonancija i disonancija imali su veću ulogu u člancima o političarima nego u člancima o političkim te­mama(Donsbach to objašnjava većim afektivnim angažmanom i jačom shematizacijom mišljenja o političari­ma). Selektivnost je bila izrazitija kod tema o političkim sadržajima koje su se mogle osobito polarizirati i politički jednoznačno svrstati odnosno kod tema koje su izazvale jak angažman recipijenata. 175