pamćenju 223 . Eilders i Wirth zaključili su na temelju svojih rezultata da su novinarski procesi selekcije očito u skladu sa strukturama relevantnosti publike. Upitno je međutim vrijedi li isto i za čimbenike vijesti koji su uvjetovani organizacijom kao što su«frek­vencije»,«varijacija» itd, a koji se nisu istraživali, pa je pitanje može li se spomenuto slaganje objasniti uzrocima iz psihologije percepcije ili efektima socijalizacije i navikama. Važno je međutim da se isticanjem određenih čimbenika, do određene mjere, svakako može utjecati na procese odabira i pamćenja. 5. Masovna i interpersonalna komunikacija 5.1. Model tijeka komunikacije na dvije razine i koncepcija kreatora javnog mišljenja Interpersonalni komunikacijski kanali imaju ključnu ulogu u djelovanju masovne komu­nikacije. Tu činjenicu prihvaća« model tijeka komunikacije na dvije razine »( two-step-flow of communication ). Razvojno polazište tog modela bilo je ve ć spomenuto istraživanje The People's Choice Lazarsfelda, Berelsona i Gaudeta(1944). U tom istraživanju utvr­đeno je da na odluku o izboru manje utječu izravno masovni mediji, suprotno ideji iz modela»stimulus-reakcija», a više interpersonalna komunikacija s osobama iz okruže­nja birača. Ispitanici su kao izvor informacija u vezi s predizbornom kampanjom češće navodili političke rasprave s osobama iz svojeg okruženja nego radio ili tisak. Osobito su neodlučni glasači, a i oni koji su tijekom vremena mijenjali mišljenje, ukazivali na važnost interpersonalne komunikacije. Lazarsfeld i drugi identificirali su osobe koje su u svojem neposrednom socijalnom okruženju više od drugih utjecale na formiranje mišljenja 224 . Takve su osobe označili kao kreatore javnog mišljenja. Za kreatore javnog mišljenja karakteristično je bilo njihovo češće praćenje medija i veće zanimanje za izbore, ali s obzirom na svoj socioekonomski status nisu se bitno razlikovali od svojih pristaša, tj. kreatori javnog mišljenja bili su prisutni u svakom socijalnom sloju; njihov utjecaj širio se 225 dakle horizontalno. Autori su na osnovi svojih rezultata razvili model tijeka komunikacije na dvije razine(slika 26). Prema tom modelu medijski sadržaji ne dolaze do recipijenta u«tijeku komunikacije na jednoj razini» nego poruke masovnih medija prvo dolaze do kreatora javnog mišljenja, 226 a oni ih potom šire na manje aktivnu populaciju. 223 Ostalo je otvorenim gdje je granica za poboljšanje pamćenja s obzirom na broj dodatnih čimbenika vijesti, zatim da li rezultati vrijede ne samo za pamćenje nego i za odluku o praćenju(tj. odabir sadržaja) i koji utjecaj imaju tipovi događaja, teme i njihova razina relevantnosti(Eilders/Wirth 1999, 54id). 224 U kreatore javnog mišljenja svrstan je onaj tko je naveo da je nedavno pokušao nekoga uvjeriti u svoja politička uvjerenja kao i onaj tko je naveo da je bio zamoljen za savjet o političkim pitanjima. Taj je opis vrijedio za 21 posto ispitanika. 225 Postoje međutim i naznake za vertikalnu kreaciju javnog mišljenja u tzv.«Studiji Decatur»(Katz/Lazarsfeld 1955) koja je provedena 1945/46. i opisana u daljem tijeku poglavlja. 226 Lazarsfeld, Berelson i Gaudet(1944, 151) napisali su:«Ideas often flow from radio and print to the opinion leaders and from them to the less active sections of the population». 180