jativa za interpersonalnu komunikaciju preuzimaju dakle sljedbenici. Kreatori javnog miš­ljenja ponašaju se slično kao sljedbenici, razlika je samo u tome što bi oni savjet ili dodatne informacije potražili kod stručnjaka. Stručnjaci mogu utjecati na kreatora javnog mišljenja, a oni utječu na stavove i ponašanje sljedbenika. Troldahl osim toga pretpostav­lja da masovni mediji mogu promijeniti stavove kreatora javnog mišljenja, ali ne i sljedbe­nika. Suprotno početnom«modelu tijeka komunikacije na dvije razine», prema rezultatima drugih studija(npr. Troldahl/Van Dam 1965), znatan dio recipijenata ne može se svrstati 234 ni u kreatore javnog mišljenja ni u sljedbenike nego su«neaktivni». Budući da na njih uopće ne utječu izvori interpersonalne komunikacije, osobito velik utjecaj na njih imaju mediji 235 . Pokazalo se nadalje da, doduše, postoji jednostran tijek informacija od kreatora javnog mišljenja prema njihovim sljedbenicima, ali da je veći dio komunikacijskih odnosa između aktivnih recipijenata ipak češće obilježen zamjenom uloga odnosno razmjenom 236 mišljenja(« opinion sharing ») između« opinion givers » i« opinion askers »(shema 28). Slika 28: Opinion sharing Masovni mediji Kreator javnog mišljena Neaktivni Osobe koje traže savjet Osobe koje traže savjet Osobe koje traže savjet Neaktivni Izvor: vlastiti prikaz s osloncem na Grefe Müller 1976, 4028 odnosno Robinson 1976, 317 234 Charles R. Wright i Muriel Cantor(1979, 483) govore o« opinion avoiders »(za razliku od« opinion leaders » i « opinion seekers »). 235 Oni su bili manje društveno integrirani, njihov socioekonomski status bio je niži, a bili su i općenito lošije informirani. Kod Troldahla i Van Dama(1965) njihov je udio bio dvije trećine slučajnog uzorka, a u istraživanju Johna P. Robinsona(1976) 51 posto. 236 Kod Troldahla/Van Dama(1965) udio kreatora javnog mišljenja koji su i sami bili izloženi pokušaju utjecaja iznosio je tri četvrtine, a kod Robinsona(1976) 68 posto. Do spoznaje da«međusobna razmjena mišljenja o aktualnim političkim temama(…) najbolje karakterizira interpersonalnu komunikaciju u mrežama svakodnev­ice, a da je jednostrano asimetrično kreiranje javnog mišljenja(…) znatno rjeđe» došao je i Schenk(1994b, 154) u analizi komunikacije o ponovnom ujedinjenju Njemačke. 184