Slika 34: Logika križne korelacije u vremenskom pomaku vremenska točka 1 medijska A agenda 1 vremenska točka 2 medijska agenda 2 E C D F agenda publike 1 agenda publike 2 B ako je F> E, hipoteza Agenda-Settinga smatra se potvrđena Izvor: Jäckel 1999, 169 G. Ray Funkhouser(1973) proveo je dugotrajno istraživanje postavljanja agende. Funk­houser je uspoređivao medijsko izvješćivanje( Time , Newsweek i U.S. World and News Report ) o razli čitim društvenim problemima koji su bili osobito važni tijekom šezdesetih godina u SAD-u(npr. rat u Vijetnamu, rasni, studentski nemiri, inflacija, zloupotreba droga, kriminal itd) s procjenom stanovništva o važnosti tih istih problema. Funkhouser se pri tome koristio socijalnim statističkim podacima(npr. broj američkih vojnika stacionira­nih u Vijetnamu kao indikator za razmjer sudjelovanja SAD-a u vijetnamskom ratu ili broj zločina na 100.000 stanovnika kao indikator za stopu kriminala) kako bi rekonstruirao «stvarni» razvoj tih tema. Iz njegova istraživanja može se zaključiti da li statističke veze između medijske agende i agende stanovništva nastaju samo na osnovi moguće treće varijable-«realnog stanja događaja», tj. da li određeni događaji u istoj mjeri utječu na medijsku agendu i agendu stanovništva. Funkhouserova studija imala je dva važna rezul­tata: 1. Između tematskih prioriteta medija i percepcije problema kod stanovništva posto­jala je jasna veza, pri čemu je došlo do promjene medijske agende u istom vremenu u kojem se dogodila istovrsna promjena agende stanovništva. 2. Samo u rijetkim slučaje­vima razvoj intenziteta informiranja odgovarao je otprilike pravom razmjeru«stvarnog» razvoja. Tako je npr. informiranje o ratu u Vijetnamu i rasnim i studentskim nemirima doseglo vrhunac dijelom i više godina prije kulminacije«stvarnog» razvoja. Premda je Funkhouser i sam upozorio na metodološke deficite i eksplorativni karakter svojeg rada, njegovi rezultati pokazuju da realnost manje utječe na agendu publike nego medijsko informiranje, koje se, sa svoje strane, odlikuje vlastitom dinamikom i zapravo rjeđe 250 odražava stvarni razvoj određenih problema. 250 U međuvremenu su nastali i metodološki poboljšani empirijski radovi(npr. Kepplinger 1983b; Danielian/ Reese 1989) čiji rezultati podržavaju Funkhouserove nalaze. 199