Roy L. Behr i Shanto Iyengar(1985) istraživali su odnos između«stvarnosti» i medijske agende i agende publike u sklopu svojeg« dvorazinskog modela postavljanja agende ». Na tri teme- zaposlenost, inflacija i energetski problemi- prvo su istraživali učinke zbilje na televizijsko informiranje, a onda efekte televizijskih vijesti i«stvarnosti» na stanov­ništvo. Ispostavilo se da je«stvarnost» barem parcijalno utjecala na televizijsko infor­miranje, a da su mediji utjecali na agendu publike samo kod dvije teme. Kod problema zaposlenosti realni razvoj i drugi izvori informacija(ostali mediji, interpersonalna komu­nikacija) bili su važne determinante. Plasman vijesti u emisijama vijesti pokazao se tako­đer kao čimbenik utjecaja za efekte postavljanja agende. 7.2. Intervenirajuće varijable Intervenirajuće varijable glavni su predmet istraživanja postavljanja agende pa ćemo ih iscrpnije proučiti. Uvažavanje tih čimbenika počelo je u istraživanju o predizbornoj kam­panji 1972. godine(Shaw/McCombs 1977), a druga je faza počela u sklopu«modela četiriju faza» istraživanja postavljanja agende McCombsa(1992; također i McCombs/ 251 Bell 1996). Recipijenti : ! Sociodemografske varijable nisu se pokazale važnima za objašnjenje efekata postavljanja agende. ! Veliko, intenzivno, pozorno i svjesno praćenje medija povezano je s jačim efektima postavljanja agende. ! Zanimanje za politiku odnosno politički angažman i participacija mogu povećati efekte postavljanja agende(medijski se sadržaji pozornije recipiraju), ali ih mogu i smanjiti(zamislivo je da osobe zainteresirane za politiku više informacija crpe iz drugih izvora). ! Senzibiliziranost za neku temu i/ili osobna zainteresiranost(prije svega zbog osobnih iskustava) pojačavaju efekte postavljanja agende. ! Izražena« potreba za orijentacijom »(«need for orientation»), koja se operaci­onalizira kao važnost neke informacije za recipijenta(npr. zanimanje za politiku) kao i razmjer nesigurnosti vezane uz određenu temu(npr. nesigurnost u vezi s izborom kandidata na izborima), pojačavaju praćenje medija, a time neizravno i 252 efekte postavljanja agende. ! Za varijablu interes za politiku rezultati nisu jednoznačni. Neka istraživanja po­kazuju da upravo kod neznatnog zanimanja mogu nastupati jaki efekti postavljanja agende. Osim toga istraživanja pokazuju da na praćenje medija ne utječe samo zanimanje nego i da praćenje medija može pobuditi interes za neku temu. ! U vezi s pitanjem da li interpersonalna komunikacija pojačava ili smanjuje efekte postavljanja agende, postoje proturječni empirijski rezultati. Plauzibilno je da so­cijalno umreženiji ljudi intenzivnije prate medije kako bi se bolje naoružali za raz­govore o medijskim temama. Tu vjerojatno dolazi do jačih efekata postavljanja 251 Prva faza bavila se provjerom teze glede njezine opće primjenjivosti. Pri tome McCombs ukazuje na činjenicu da se faze nisu smjenjivale nego su se međusobno nadopunjavale. 252 Postoje doduše i studije koje su došle do suprotnog zaključka(Rösler 1997, 184). 200