intermedia agenda-setting (npr. Weaver i dr. 1981; Danielian/Reese 1989; McCombs 1992) 259 . Prema McCombsu(1992, odnosno McCombs/Bell 1996) riječ je o četvrtoj fazi istraživanja postavljanja agende koju obilježava to što se medijska agenda, umjesto kao nezavisna varijabla(kako je bilo u klasičnom istraživanju postavljanja agende), tretira kao zavisna varijabla. Medijska agenda više se ne smatra zadanom nego se istražuje kako ona nastaje. Tu je riječ o novinarskom odabiru vijesti i o različitim čimbenicima utjecaja na informiranje, npr. o utjecaju aktera iz politike, gospodarstva, društva i PR aktivnosti na medijske sadržaje. Istražuju se i procesi kreiranja javnog mišljenja u medijskom sustavu. Istražuje se karijera neke teme prije samog objavljivanja, a i promjena informiranja u nekom mediju i mogući utjecaj na informiranje nekog drugog medija. 7.4. Druga razina postavljanja agende: framing i priming Teoretski pristup postavljanja agende prvotno se bavio prije svega posredovanjem važnosti neke teme. U međuvremenu su u koncepciju integrirani i utjecaji na stavove i ponašanje recipijenata. U tom kontekstu riječ je o drugoj razini postavljanja agende (McCombs/Shaw/Weaver 1997; Weaver/McCombs/Shaw 1998). U«klasičnom» istraži­vanju postavljanja agende u prvom je planu, odnosno na prvoj razini, postavljanje tema, na drugoj riječ je o istraživanju medijskog potencijala postavljanja agende s obzirom na pojedine tematske atribute . Tako je u istraživanje postavljanja agende integriran framing koncept . U odnosu prema drugoj razini postavljanja agende, framing treba, prema McCombsovu mišljenju(cit. prema Weaver/McCombs/Shaw 1998, 192) razumjeti kao «the selection of restricted number of thematically related attributes for inclusion on the media agenda when a particular object is discussed». U ovom kontekstu važan je i priming koncept (npr. Berkowitz 1984). Prema tom konceptu medijski sadržaji u sjećanju recipijenta aktiviraju informacije koje su bile prije usvojene a u vezi su s tim sadržajima. Pri tome se osjećaji, misli i sjećanja razumiju kao nešto po­vezano asocijacijama. Reakcija nekog pojedinca na medijski sadržaj bitno ovisi o tome kako će se taj sadržaj interpretirati i koje će se misli odnosno sjećanja u tom kontekstu aktivirati. Ta aktivacija može se dogoditi posve nesvjesno, tj. ona je manje ili više automatska. Na temelju opisana tijeka obrade informacija pretpostavlja se da recipijenti za formiranje političkih sudova pretežno koriste informacije kojima aktualno raspolažu i koje su im lako pristupačne tj. upravo one koje dominiraju u informiranju. Shanto Iyengar i dr.(npr. Iyengar/Kinder 1987) koriste pojam« priming » za posebnu posljedicu koja se izvodi iz kognitivnopsihološkog« priming » koncepta, naime za vrednovanje političara na temelju mjerila koje daju mediji. U nizu eksperimentalnih studija vezanih uz vrednovanje američkog predsjednika, Shanto Iyengar i Donald R. Kinder(1987) uspjeli su potvrditi postojanje tako shvaćena«priming» efekta. Kad su na primjer ispitanicima pokazali vijesti u kojima su dominirale sigurnosno-političke teme, ispitanici su na kraju težili tome da procjenu ukupne kompetentnosti nekog političara pretežno temelje na procjeni nje­gove sigurnosno-političke kompetencije. Shanto Iyengar i Adam Simon(1993) u svojoj su studiji istodobno istraživali«postavljanje agende»,«framing» i«priming». Od travnja 259 Neprecizno je sadržajno izjednačiti pojmove«intermedia agenda-setting» i«agenda-building» kako to čine npr. David H. Weaver, Maxwell E. McCombs i Donald L. Shaw(1998, 197). Dok prvi izraz jednoznačno upućuje na izraz«agenda-setting»(postavljanje agende) unutar medijskog sustava, pojam«agenda-building» ne obuh­vaća samo takve medijske interne procese nego i mogućnost da na medijsku agendu utječu medijski eksterni čimbenici. Pojam«agenda-building» koristi se i za nastanak ostalih agendi, npr. agende stanovništva na koju utječu nemedijski čimbenici. 205