1990. do ožujka 1991., tj. u kontekstu rata u Zaljevu, analizirali su ispitivanja javnog miš­ljenja i televizijsko izvješćivanje. Došli su do ovih rezultata: 1. Agenda-setting efekt : Postojala je uska veza između opsega informiranja o Za­ljevskom ratu i osoba koje su tu temu držale najvažnijom. Zaljevski rat potisnuo je teme koje su do tada dominirale: droga/kriminal, ekonomska situacija i proračunski deficit. Nakon završetka vojnih akcija, gospodarsko stanje opet je izbilo na prvo mjesto . 2. Priming efekt : Tijekom rata u Zaljevu i dominacije vanjske politike u informiranju, vanjskopolitička kompetencija postajala je sve važniji kriterij za procjenu predsjed­nika Busha. 3. Framing efekt : Informiranje vrlo usmjereno na epizode i teme vezane uz spo­menuti konflikt, s malo kontekstualnih informacija, dovelo je do toga da su reci­pijenti preferirali vojno rješenje konflikta u odnosu na diplomatske ili gospodarske mjere za rješenje konflikta. 7.5. Mogućnosti i granice teoretskog pristupa Prvo možemo utvrditi da empirijski rezultati govore u prilog postojanja efekata pos­tavljanja agende(u smislu prvotne koncepcije) osobito kod«nenametljivih» tema(npr. Brettschneider 1994, 225; Borsius 1994a, 271; Dearing/Rogers 1996, 90id). S obzirom na rubne uvjete tog procesa potrebna su dalja istraživanja, na primjer u vezi s utjecajem prezentacije tema, subjektivnim rangiranjem(nekog sadržaja u odnosu prema širem tematskom kompleksu) i individualno različitim preradama tema recipijenata, tematskom konkurencijom u ponudi vijesti, utjecajima u postavljanju agende(tj. promjenom perci­pirane važnosti) i procesom na više razina(tj. kako kreatori javnog mišljenja šire struktu­riranost tema). Za precizne prognoze, još nisu dovoljno istraženi uvjeti koji vode do izne­nadnog prioriteta odnosno do jednako tako iznenadnoga gubitka zanimanja za neku temu. Treba intenzivnije istražiti i efekte postavljanja agende u novim interaktivnim me­dijima kao što je internet. Doći će s jedne strane do raslojavanja tematskih područja jer će recipijenti moći ciljano i selektivno odabirati informacije prema vlastitim interesima, tj. njihove će vlastite predispozicije biti važnije za proces postavljanja agende. Protiv te teze Rösler(1997a) upozorava da s druge strane ljudi osjećaju potrebu za medijima koji funkcioniraju kao zajednička i relativno obvezna komunikacijska«osnova». To znači, prema Röslerovu mišljenju(1997a, 94):«Umnožavanje ponude rezultira doduše silnom diferencijacijom tematskog spektra, ali individualno-psihološki mehanizmi i dalje potiču koncentraciju tog kanona na vrhu tematske agende». Rösler(1997a, 93) istodobno pretpostavlja da će kod posebnih političkih tema biti manji utjecaj«medijskog main­streama», a veći utjecaj osobnog interesa i na osnovi njega ciljano sučeljavanje s odgovarajućim ponudama informacija. U kojoj mjeri će se mjeri takav efekt medija kao što je internet doista ostvariti u odnosu na postojeće mogućnosti specijaliziranog informiranja, ostaje nam tek vidjeti. U literaturi postoje dva suprotstavljena shvaćanja o društvenim zadacima masovnih medija: nasuprot zahtjevu da se u medijima što«ob­jektivnije» odslika društvena«realnosti», od medija se očekuje da što više tematiziraju društvene probleme kako bi se izbjeglo njihovo zaoštravanje. Rezultati studija o pos­tavljanju agende u kojima se uspoređuje razvoj medijskog informiranja sa«stvarnim» razvojem društvenih problema, upozoravaju na činjenicu da mediji očito samo u rijetkim slučajevima djeluju kao«ogledalo» socijalne«realnosti». Da li međutim obavljaju ulogu društvenog«sustava ranog uzbunjivanja», ne može se provjeriti, jer se ne može navesti 206