2. Mišljenja moraju biti nedvosmisleno moralno definirana; rasprave koje se u svezi s njima vode ne bave se racionalno točnim ili netočnim nego moralno dobrim ili lošim stajalištima. 3. Mora biti riječ o procesima u kojima masovni mediji zauzimaju jasan stav. Teorija spirale šutnje empirijski potječe od ankete provedene uoči izbora za Bundestag u jesen 1965. godine, a čiji se rezultati isprva nisu mogli objasniti(Noelle-Neumann 1996, 13-16). CDU/CSU i SPD gotovo su šest mjeseci bili rame uz rame i prognoze nisu bile moguće. Što se tiče pretpostavki ispitanika o izbornom pobjedniku, početni rezultat u prosincu 1964. godine bio je izjednačen, ali kako se dan glasovanja približavao, sve se jasnije naziralo da se očekuje pobjeda vladajuće Unije(u kolovozu 1965. gotovo je 50 posto ispitanika očekivalo pobjedu Unije, a manje od 20 posto pobjedu SPD-a). Tek u posljednjem trenutku, kako to tumači Noelle-Neumann, došlo je do«konformističkog efekta»(«last-minute swing»), tj. opće očekivanje pobjede utjecalo je na ponašanje birača. Na pitanje za koga će glasovati, ankete su u posljednja dva tjedna prije izbora pokazale da je SPD u to vrijeme izgubio gotovo 5 posto, a CDU/CSU dobio gotovo 4 posto glasova, pa je s prednošću od 9 posto pobijedio na izborima(Noelle-Neumann 1991, 258). Taj fenomen se s obrnutim ishodom, tj. u korist SPD-a, ponovio uoči izbora za Bundestag 1972. godine(Noelle-Neumann 1996, 16-18). Za Noelle-Neumann(1996, 19) 265 to nije bio«bandwagon» efekt, tj. nastojanje birača da budu na strani pobjednika, nego izražavanje njihova straha od izolacije zbog čega su se prilagodili mišljenju većine. Na izborima za Bundestag 1976. godine, nije se, međutim, mogao uočiti proces spirale šutnje. Noelle-Neumann je(1996, 227-245) umjesto toga dijagnosticirala«dvostruku klimu mišljenja»: rezultati anketa pokazivali su da je opća politička klima unutar sta­novništva izjednačena, a televizijski novinari držali su da su izborne šanse vlade(SPD/ FDP) mnogo veće nego oporbe. Dio populacije koji je gledao mnogo političkih tv-emisija procijenio je da su izborne šanse vlade veće nego ispitanici koji su gledali malo takvih emisija. Činjenica da se«klima mišljenja» koju su prenosili mediji razlikovala od realne «klime mišljenja», prema pisanju Noelle-Neumann, itekako se mogla odraziti na izborni rezultat u korist vlade SDP/FDP koju su favorizirali novinari. Osim empirijskih istraživanja dinamične komponente spirale šutnje, Noelle-Neumann odnosno Institut za demoskopiju Allensbach, razvio je i različite metode vezane uz so­cijalno-psihološke aspekte te teorije, prije svega metode za mjerenje prijetnje od izola­cije, straha od izolacije i retoričke spremnosti. Pitanje o tome postoji li prijetnja od izolacije i znaju li ljudi koji ih stavovi izlažu opasnosti od izolacije, istraživalo se primjerice ovako: ispitanicima je opisana javna rasprava u kojoj se jedan govornik izjašnjavao za, a drugi protiv korištenja atomske energije. Ispitanici su trebali navesti kojeg je od dva govornika publika izviždala(Noelle-Neumann 1996, 301) 266 . Na sličan način ispitanicima se npr. pokazala slika automobila probušenih guma i postavljeno im je pitanje koju stranku označava naljepnica što ju je vozač u znak podrške zalijepio na vozilo(Noelle-Neumann 265 Lazarsfeld, Berelson i Gaudet(1944, 107-109) pomoću učinka«bandwagon» tumačili su«last-minute­swing», koji su uočili u svojoj studiji. 266 Za govornika koji je za atomsku energiju odlučilo se 72% ispitanika, a 11% za protivnika atomske energije. 210