267 1996, 80). Rezultati istraživanja doveli su do zaključka da strah od izolacije postoji i da je stanovništvo svjesno stavova koji ih izlažu opasnosti od izolacije. Strah od izolacije istraživao se npr. pomo ću pitanja o procjeni stupnja neugode u razli­čitim situacijama i takozvanog«testa prijetnje», kojim se pokušala odrediti spremnost pušača na izjašnjavanje u nazočnosti nepušača, nakon što su prvi u testu zasnovanom na nadopuni rečenica bili suočeni s nedvosmislenom izjavom da su pušači bezobzirne osobe. Kvazi-statistička sposobnost percepcije smatrala se dokazanom jer je velik udio ispita­nika bio spreman procijeniti raspodjelu mišljenja o određenim pitanjima. Premda ljudi često ne mogu točno razaznati stvarnu raspodjelu mišljenja, mogu ispravno identificirati mišljenje koje zagovara sve više ljudi ili mišljenje koje postaje sve rjeđe(Noelle-Neumann 1996, 364-366). Osim na temelju spremnosti ljudi da nose određene stranačke znakove ili znakove izborne kampanje, sklonosti govoru i šutnji istraživale su se i takozvanim«testom željez­nice». Ispitanicima se postavilo pitanje bi li tijekom petosatne vožnje vlakom razgovarali s nekom osobom koja o određenoj temi(npr. odgoj djece, segregacija rasa u Južnoafričkoj Republici, politika prema Istoku, nuklearna energija itd) ima drukčije mišljenje(ope­racionalizirano konkretnom izjavom te osobe) od onog koje zastupa sam ispitanik (Noelle-Neumann 1996, 33-36). 8.2. Rasprava Općenito gledano, dosad su empirijskoj provjeri bile podvrgnute samo pojedinačne kom­ponente, ali ne i svi psihološki, sociološki i komunikacijski aspekti spirale šutnje(Dons­bach, 1987b). Složenost međusobnih utjecaja i dugotrajnost stvorenih pretpostavki o utjecajima znatno otežavaju provedbu takvog istraživanja. Prema Donsbachovu mišljenju(1987b, 340) teorija spirale šutnje podložna je kritici i zbog činjenice da je tu riječ o«makro-pristupu koji uključuje mnoštvo varijabli i vremenskih čimbenika». Sama Noelle-Neumann(1986b, 312) o svojoj teoriji kaže:«Ona se ne uklapa u poznate načine razmišljanja i kategorije pa se može kritizirati jer nije dovršena.» Tu su još i političke implikacije koje su dale povoda 268 mnogim raspravama. No, teorija spirale šutnje potaknula je brojna istraživanja različitih tema koja su se provodila pomoću raznih metoda(pokus, anketa) i različitih pristupa 267 CDU/CSU navelo je 21% ispitanika, njih 9% SPD, a 1% FDP. Prema sličnom načelu postavljeno je pitanje o imenu stranke čiji su se plakati tijekom izborne utrke najčešće trgali i po kojima se najviše šaralo, odnosno o tome za koju se stranku(bedževi stranke na jakni) izjašnjava pješak koji je jednom vozaču automobila odbio odgovoriti na pitanje o najbližem parkiralištu(Noelle-Neumann 1996, 79-83). 268 Pregled politički motiviranih rasprava o spirali šutnje može se npr. pronaći u Schererovu pregledu(1990). Za pregled recepcije i kritike spirale šutnje usp. npr. Deisenberg(1986); Donsbach(1987b); Price/Allen(1990); Salmon/ Glynn(1996) i Scheufele/Moy(2000). Kao primjer njemačke znanstveno-istraživačke rasprave usp. debatu objavljenu u časopisu Zeitschrift für Soziologie , 1992.(Fuchs/Gerhards/ Neidhardt 1992a; 1992b; Noelle-Neumann 1992). 211