275 prvom redu vezali uz političke i znanstvene teme(Tichenor/Donohue/Olien, 1970, 160). Prema njihovu mišljenju postoji pet važnih čimbenika za nastanak jaza u znanju, a pove­zani su sa stupnjem obrazovanja(Tichenor/Donohue/Olien, 1970, 162): 1. Komunikacijske sposobnosti : vještine čitanja i razumijevanja potrebne za stje­canje znanja iz politike i znanosti izraženije su kod recipijenata s višim formalnim obrazovanjem. 2. Predznanje : obrazovanije osobe zbog ranijeg dodira s medijima ili školskog obra­zovanja imaju veće predznanje o nekoj temi; to predznanje usmjerava njihovu pažnju prema ostalim medijskim informacijama o toj temi i olakšava im razu­mijevanje. 3. Društveni kontakti : obrazovanije osobe imaju više socijalnih kontakata, tj. više prilika za rasprave o političkim temama. 4. Selektivno postupanje s informacijama : recepcija, prihva ćanje i zadržavanje infor­macija povezani su s formalnim obrazovanjem. Obrazovanije osobe ciljano se koriste medijima. 5. Medijski sustav: informacije o političkim i znanstvenim temama šire se prije svega putem tiskovnih medija. Oni su posebice usmjereni prema potrebama obrazo­276 vanijih recipijenata, koji ih zbog toga i više koriste. Tichenor, Donohue i Olien(1970) svoje su pretpostavke obrazložili sekundarnim analizama studija provedenih u drugačijem kontekstu 277 . Smatrali su da se hipoteza o jazu u znanju može provjeriti na dva načina: 1. Tijekom vremena obrazovanije bi osobe brže nego neobrazovanije trebale stjecati znanje o temi o kojoj mediji puno izvješćuju(longitudinalna analiza). 2. Za temu o kojoj se puno izvješćuje u medijima korelacija između obrazovanosti i stjecanja znanja u svakom bi trenutku trebala biti izrazitija nego za temu o kojoj se manje izvješćuje(poprečna analiza). U sklopu vlastite poprečne analize(provedene 1970. godine) autori su na 600 ispitanika ispitivali razumijevanje novinskih članaka o medicinskim, biologijskim i temama s pod­ručja društvenih znanosti. Ispitanici su trebali pročitati po dva članka i prepričati njihov sadržaj. Istodobno je istraženo koliko je članaka o određenoj temi u prethodnoj godini objavljeno u velikim dnevnim regionalnim novinama. Pokazalo se da je korelacija između razine obrazovanja i ispravne reprodukcije sadržaja članaka bila izrazitija kod tema s većim nego kod tema s malim publicitetom, kako se prema hipotezi o jazu u znanju i moglo očekivati. Međutim, u gotovo dvogodišnjem poprečnom istraživanju provedenom u 15 mjesta u Minnesoti, istraživači(Tichenor i dr. 1973a) nisu uspjeli potvrditi sve svoje 275 Autori su osim toga pošli od pretpostavke da je porast znanja ireverzibilan i da još uvijek nije prekoračena gor­nja granica medijskog informiranja. Osim toga istraživanja su se koncentrirala na tiskovne medije. 276 Pritom treba uzeti u obzir da je istraživanje objavljeno 1970. godine, a da je od tada televizija postala važnija. 277 To su bile studije o utjecaju informativnih kampanji(prije svega ispitane su skupine stanovništva koje su već bile osjetljive na informacije), o istraživanju difuzije(pozitivna veza između obrazovanja, brzine difuzije i razine znanja) te dugoročne ankete o raznim temama(jačanje veze između obrazovanja i razine znanja tijekom vremena) i kvazi-pokus u povodu štrajka novinara(u općini u kojoj je obustavljen rad jaz u znanju je nakon tjedan dana bio manji nego u usporednoj općini u kojoj se nije štrajkalo). 215