vanju i operacionalizaciji ključnih pojmova i širok spektar različitih pitanja 288 . Ostaje zaključak Bonfadellija(1999, 243, tekst istaknut u izvorniku):«Dosad provedena em­pirijska istraživanja načelno potvrđuju da je proces medijski posredovane društvene raspodjele informacija vremenski dinamično događanje, u kojem na krajnje složen način zajednički djeluju najrazli čitiji čimbenici i procesi i na mikro i na makro-razini. Njihova konstelacija u konačnici odlučuje o tome hoće li se jaz u znanju u određenoj situaciji povećati, ostati jednak ili će se zatvoriti.» No, prema Bonfadellijevu mišljenju, već se mo­že prepoznati sljedeća«piramida uspjeha»(Bonfadelli 1994, 226id): jaz u znanju na prvoj razini nastaje zbog nejednakosti u op ćem pristupu informacijama(ako je medijski publicitet slab, samo zainteresirane osobe percipiraju određene poruke), na drugoj razini nastaje zbog praćenja različitih medija(društveni segmenti višeg statusa češće čitaju tiskovne medije bogate informacijama, a društveni segmenti nižeg statusa elektroničke medije siromašne informacijama), a na tre ćoj razini jaz nastaje zbog motivacijskih (različita korist od informacija) i kognitivnih čimbenika(različita medijska kompetencija vodi kod obrazovanijih osoba do pažljivije recepcije medija usmjerene na informacije i do njihova boljeg korištenja). Još uvijek međutim nije jasno jesu li motivacijski čimbenici i čimbenici praćenja medija situacijski (specifičan interes za neku temu, odnosno spe­cifično praćenje medija zbog određene teme) ili transsituacijski (opći politički interes, praćenje medija iz navike)(Bonfadelli 1994, 230id). Bonfadelli(1987, 312id; 1994, 137) daje prednost pojmu«perspektiva jaza u znanju» pred pojmom«teorije jaza u znanju», jer nije riječ o«eksplicitno formuliranu i zatvorenu 289 teoretskom sustavu».«Perspektiva jaza u znanju» osim toga nije ograničena samo na fenomen diferenciranog stjecanja znanja nego se načelno može primijeniti na različite 290 oblike medijskog utjecaja. 9.3. Istraživanja jaza u znanju i novi mediji Utjecaj novih medija na razlike u znanju trenutno je glavna tema rasprava o jazu u znanju. Dok optimisti u novim medijima vide velike šanse za porast znanja i participacije građana u društveno-političkom životu, skeptici upozoravaju na čimbenike kao što su visoki troš­kovi i potrebno tehničko znanje, iz čega proizlaze nejednake šanse za pristup informa­cijama(Bonfadelli 1994, 151-157; 1998; Wirth, 1999, 11) 291 . U završnom izvješću An­ketne komisije(nadstranačka radna skupina koje postavlja njemački Bundestag ili Landtag, a bavi se dugoročnim društvenim pitanjima koja se moraju sagledavati iz različitih etičkih aspekata, op. prev.) «Budu ćnost medija u gospodarstvu i društvu- nje­mački put u informacijsko društvo» (1998, 98) društvene posljedice novih medija ovako se opisuju:« Ne može se očekivati da će veća ponuda znanja zbog informatičkih medija 288 O rezultatima istraživanja usp. Gaziano/Gaziano(1996, 135f, 139f) i Wirth(1997, 30-32). 289 Bonfadelli pod tim podrazumijeva perspektivu u obliku pitanja o diferencijalnoj raspodjeli medijskih učinaka koja se može primijeniti na različite fenomene utjecaja. 290 U tom smjeru krenuo je već Everett M. Rogers(1976) koji je zahtijevao da se osim znanja istražuju učinci vezani uz stavove i ponašanje. Rogers stoga i nije govorio o«knowledge-gap hypothesis» nego o«commu­nication-effects-gap hypothesis». Značenje pojma«knowledge gap» proširilo se i utoliko što se taj pojam u međuvremenu počeo primjenjivati na najrazličitije oblike razlika u znanju. Primjerice često se koristi za označavanje razlika između industrijskih i zemalja u razvoju. 291 Wirth doduše uočava da se s vremenom smanjuje prag sputanosti uvjetovan psihološkim, ekonomskim i tehničkim čimbenicima, ali drži da se to ne mora nužno odraziti i na izjednačavanje razlika u znanju- kako je i bilo u slučaju televizije. 221