znanstveno-istraživačkih studija o nekoj temi, pri čemu se procjenjuje kako je određeni učinak obrađen u nekoliko istraživanja. Promotrimo li rezultate meta-analiza, možemo uočiti da televizijsko nasilje slabo do srednje jako utječe na agresivnost gledatelja. Nasilje u medijima objašnjava najviše 9 posto nasilnog ponašanja 302 , pri čemu, međutim, treba imati na umu da se taj rezultat temelji i na studijama koje nisu metodološki besprijekorne 303 .No, taj rezultat ipak ističe činjenicu da je nasilje u medijima samo jedan od mnogih čimbenika koji utječu na nastanak agresije. Treba reći da se spomenuti rezultat temelji na prosječnoj vrijednosti. Kad je riječ o određenim medijskim sadržajima ili određenim, posebno ugroženim skupinama, nasilje u medijima može imati veći utjecaj. U tom kontekstu treba spomenuti još jednu važnu metodu, naime analizu problemati čnih skupina . Istraživanje takvih problemati čnih skupina provode stručnjaci tako što npr. održavaju redoviti kontakt s mladima upadljiva ponašanja. Tako je npr. bilo pokušaja da se od psihijatara, psihologa, sudaca i državnih odvjetnika prikupe informacije o tome kako nasilje u medijima utječe na rizične skupine(Kunczik 1998, 172id; Kunczik i Zipfel 2006). Vjerojatno je najviše iznenadio rezultat da djeca i adolescenti pokušavaju vlastito agresivno ponašanje opravdati uzorima iz nasilnih filmova. To jasno upućuje na to da mladi prate intenzivne javne rasprave u kojima se televiziji pripisuje veliki utjecaj na nasilje u društvu i da se njima koriste kako bi opravdali vlastito ponašanje. Prema riječima sudaca i državnih odvjetnika, adolescenti se slično ponašaju i pred sudom. Kad je riječ o mogućem udjelu problematičnih skupina potencijalno ugroženih medijskim nasiljem, Franz Petermann(1997, 29) procjenjuje da su kod 5 do 10 posto djece i adolescenata utvrđene agresivne smetnje u ponašanju. Marek Fuchs, Siegfried Lamnek i Jens Luedtke(2001) proveli su u četiri vrste bavarskih škola longitudinalnu studiju koja je rezultirala spoznajom da je za nasilje u školama odgovorna mala ali vrlo nasilna«tvrda jezgra» koju čini gotovo tri posto bavarskih učenika. Ovisno o obliku nasilja, samo je mala manjina od jedan do tri posto učenika bila žrtvom nasilja. Studija(anketiranje reprezentativnog uzorka od 1.163 učenika iz Erlangena i Nürnberga) koju su za Savezni ured za kriminal proveli Friedrich Lösel i Thomas Bliesener(2003. godine) također je uočila«tvrdu jezgru» od pet posto pretežno muških učenika spremnih 304 na nasilje, koji su redovito zastrašivali, vrijeđali ili tukli kolege. Pet posto učenika često je bilo žrtvom takva ponašanja neovisno o tome jesu li sami iskazivali agresivnost. U pogledu utjecaja medija na pojavu agresivnosti, prema mišljenju Lösela i Bliesenera (2003, 176), uočeno je ovo:«Dok je praćenje medija općenito samo u neznatnoj mjeri koreliralo s agresivnim, delikventnim i‘asocijalnim' ponašanjem, međusobna ovisnost vrlo je jasno izražena pri gledanju nasilnih filmova na videu, u kinu i na televiziji. Mladi koji uglavnom žive devijantno, većinom daju prednost slobodnim aktivnostima i medijskim sadržajima koji njihove sklonosti usmjeruju prema agresivnosti i delinkvenciji i učvršćuju u tome.» Lösel i Bliesener(2003, 169) tvrde da se, unatoč tome što se nije mogla dokazati 302 Omjeri odnosa variraju između r=0,11(Hogben, 1998) i r=0,31(Paik i Comstock 1994), što odgovara utvrđenoj varijanci između 1 i 9 posto. Za pregled postojećih meta-analiza usp. Comstock i Scharrer 2003. te Kunczik i Zipfel 2006. 303 Opći problem meta-analiza je to što loše i metodološki upitne studije ne postaju kvalitetnijima time što su predmet meta-analize. 304 U drugoj parcijalnoj studiji, provedenoj poslije 20 mjeseci, ponovno je ispitan parcijalni muški uzorak (N=102) nasilnika, žrtava, mirnih i dobro socijaliziranih adolescenata(Lösel i Bliesener 2003, 100). 232