Foreign Images Study osim toga utvrdila je da je najvažniji izvor vijesti uvijek bila vlastita nacionalna izvještajna agencija, a slijedile su je četiri velike zapadne agencije: Reuters, UPI 317 , Associated Press i Agence France Presse. TASS je bio manje važan. Pokazalo se da u svim medijskim sustavima, nakon vlastite regije, najviše pozornosti privlači Sjeverna Amerika, koju slijedi Zapadna Europa, pa Azija i Bliski istok. Nasuprot tome, 1979. godine najmanje se pozornosti posvećivalo zemljama Latinske Amerike i Istočne Europe. Dok je između Zapadne Europe i Sjeverne Amerike postojao «reciprocitet zainteresiranosti» («reciprocity of concern») utvrđeno je da između Latinske Amerike i Afrike postoji «reciprocitet indiferencije» («reciprocity of indifference»)(Sreberny-Mohammadi 1984). Ta dva medijska sustava nisu bili zainteresirani jedan za drugog. Foreign Images Study je pak pokazala, i to je bio jedan od njezinih najvažnijih rezultata, da je bio neopravdan prigovor upućen zapadnim agencijama kako ne posvećuju pozornost svojim regionalnim uredima u trećem svijetu. Ipak, uočeno je da je informiranje o zemljama u razvoju bilo najviše usmjereno na urbana područja i društvenu elitu. Informiranje iz seoskih područja u kvantitativnom se pogledu pokazalo nevažnim. Prema repliciranoj Foreign Images Study 1995. godine, koja još nije potpuno objav­ljena 318 , status moći neke zemlje, tj. njezina sposobnost utjecaja na bilo koju drugu zemlju, osobito je jak čimbenik vijesti. Osim toga osobito je važan intenzitet gospodarskih odnosa 319 . Prema mišljenju Lutza M. Hagena i dr.(1998, 78f) u nekim zemljama učinak jezične blizine potiskuje učinak gospodarske blizine, pri čemu SAD kao«informacijska supersila», diljem svijeta ima dominantnu ulogu u vanjskopolitičkom informiranju. U informiranju o Njemačkoj pokazalo se da su važni čimbenici vijesti«blizina» i«sličnost» (između Njemačke i država čije se izvješćivanje istraživalo) te posebice relativna 320 trgovačka razmjena(udjel Njemačke u uvozu i izvozu neke zemlje)(Hagen 1998a.) Wilke(1998b, 47) u svojoj analizi«konstanti i promjena u vanjskopolitičkom informiranju» ističe da se još ne može odgovoriti na pitanje jesu li politički preokreti(demokratizacija mnogih država, kraj bipolarnosti) koji su počeli potkraj 80-ih godina, pluralizirali informiranje o inozemnim događajima. No, način prikupljanja međunarodnih vijesti ostao je u cjelini prilično stabilan:«Njegova važnost na neki način nadživljava transformacije političkih sustava i ublažava njihove posljedice u međunarodnom protoku informacija». Wilke(1998b, 53) uspoređuje rezultate Foreign Images Study s podacima dobivenim 1995. godine: «I 1995. godine uočeno je da je regionalizam konstanta informiranja iz inozemstva, tj. da većina vijesti iz inozemstva potječe iz regije svijeta u kojoj je smještena određena zemlja.» U nekim zemljama kao što su Finska, Njemačka, Argentina i Australija čak je 317 Povijest United Press Internationala bila je izrazito burna. Grupa novinskih izdavača Scripps Howard prodala je 1982. godine UPI. Ulagači iz Saudijske Arabije kupili su UPI 1992. godine. U svibnju 2000. g. UPI je prodan tvrtki News World Communications Inc. koja je povezana s Crkvom ujedinjenja Korejca Suna Myunga Moona («Moonova sekta»). 318 Na inicijativu Roberta Stevensona i Annabelle Sreberny-Mohammadi znanstvenici iz oko 40 država proveli su istraživanje o vanjskopolitičkim vijestima u dnevnim novinama i televizijskim i/ili radijskim informativnim emisijama. Istraživanje je trajalo dva tjedna(3.-9. rujna 1995. i 17.-23. rujna 1995.). U Njemačkoj su za provedbu projekta bili zaduženi Winfried Schulz, Jürgen Wilke i Lutz M. Hagen. Hagen i dr.(1998) objavili su podatke o tome da obostrano izvješćivanje postoji u 69 medija iz 28 zemalja. 319 Kao pokazatelj intenziteta odnosa uzet je opseg trgovačke razmjene, tj. zbroj uvoza i izvoza; usp. Hagen i dr. (1998, 65). 320 O tome da više rangirane države(tj. supersile) i geografski i/ili u kulturološkom smislu bliže zemlje imaju veće šanse da se o njima izvješćuje te da su gospodarski i ideološki odnosi te odnosi u političkim savezima također utjecali na intenzivno informiranje o nekoj drugoj zemlji, usp. i Schenk(1987) i Stevenson(1988). 245