I televizijsko informiranje pokazuje slična obilježja. Svjetskim tržištem audiovizualnih agencija vladaju APTN(Associated Press Televison News) i Reuters Television News. Klaus Kamps(1998; 1999) istražio je u siječnju 1994. i studenom 1995. godine strukturu, tematizaciju i predstavljanje međunarodnih događaja u glavnim večernjim vijestima u Njemačkoj(ARD, ZDF, RTL, NTV), u Velikoj Britaniji(ITN), u SAD-u(NBC) i na objema televizijskim postajama CNN-a. Uočeno je da postoje središta vijesti koja uključuju zemlje o kojima se konstantno izvješćuje(SAD, Njemačka, Francuska, Velika Britanija, Rusija) i periferija vijesti , tj. zemlje o kojima se izvješćuje samo povremeno i uglavnom slučajno 322 .Kamps je(1998, 293) zaključio:«Dok se o malom broju zemalja i iz njih izvješćuje neprekidno, veći dio svijeta dolazi u središte medijske pozornosti tek kada nastanu krize ili dramatični(ili sportski) događaji». Peter Ludes(1999) analizirao je televizijske vijesti od 1949. do 1995. godine, bez sustavnog odabira(CBS Evening News, Tagesschau i Aktuelle Kamera). Pokazalo se da su se televizijske vijesti koncentrirale na društvo vlastite zemlje i da je dominantna tema bila unutarnja politika. Ludes je istodobno pokušao identificirati teme za koje nije bilo zanimanja. Npr. Afrika, Latinska Amerika i Azija bile su zapostavljene u informiranju. Peter Ludes, Joachim Friedrich Staab i Georg Schütte(1997) u svojoj su studiji istražili glavne vijesti ARD-a i CBS-a od 1976. do 1995. godine. I u SAD-u i u Saveznoj Republici Njemačkoj prevladavale su informacije iz vlastite zemlje. To je bilo još izraženija na CBS-u, gdje je udjel domaćih vijesti iznosio dvije trećine vremena emitiranja u televizijskim vijestima, a na ARD-u bio je 55 posto. CBS je još donekle uključivao događaje s Bliskog istoka te iz Zapadne i Istočne Europe, ARD pak samo iz Zapadne i istočne Europe, a do 1990. i iz DDR-a.«No, događaji u svim ostalim regijama, dugoročno gledano, zapravo su nevažni»(Ludes/Staab/Schütte 1997, 145). Prema njihovu mišljenju ne može biti govora o internacionalizaciji informiranja. Što se tiče područja informiranja, na CBS-a su dominirali politika, društvo i gospodarstvo; na ARD-u politika, gospodarstvo i senzacije/katastrofe(Ludes/Staab/Schütte 1997, 147). Ni međunarodna razmjena televizijskih vijesti putem organizacija kao što su Eurovision, Arabvision itd. čini se nije pridonijela internacionalizaciji vijesti(Hjarvard 1998). Miriam Meckel(1998, 258) u pregledu literature o strukturama televizijskog informiranja iz inozemstva zaključila je da težište čine sukobi, ratovi i katastrofe. Pritom je utvrđeno da se upravo u SAD-u(NBC, CBS i ABC) od 1989. do 1996. godine drastično smanjio udjel inozemnih vijesti u večernjim vijestima, i to za pola do dvije trećine(na ABC-u on ja pao s 3.733 minute na 1.838 minuta, a na NBC-u sa 3.351 na 1.175 minuta). Držalo se da je razlog tome velik pritisak konkurencije i troškova; izvještavanje iz inozemstva gotovo ne može biti isplativo. Kad je riječ o njemačkoj televiziji, jasno se pokazalo da privatne postaje gotovo nemaju dopisnike iz inozemstva. No, i situacija na javnoj televiziji daleko je od idealne 323 . Miriam Meckel je zaključila da se zbog komercijalizacije televizijskog tržišta smanjuje udjel inozemnih vijesti u vlastitoj produkciji. Ujedno je utvrdila da opada interes gledatelja za emisije o inozemstvu. Meckel je(1998, 374) najveće izglede za realizaciju inozemnih tema vidjela u televizijskim vijestima, u kojima pak prevladavaju «površni kriteriji odabira kao što su iznenađenje, kriza, važnost vijesti za vlastitu zemlju itd.», čime se minimalizira rasvjetljavanje i prenošenje složenijih sadržaja. 322 Kamps je pritom uveo i razliku(1998, 292) između«informiranja o susjedima», koje obuhvaća zemlje o kojima se relativno kontinuirano informira i«tematskog informiranja o susjedima», koje obuhvaća zemlje o kojima se relativno često informira, ali uglavnom samo o posebnim temama i zbivanjima. 323 Sjedište dopisnika ZDF-a iz jugoistočne Azije je u Singapuru, a zadatak mu je informirati o sljedećim zemljama: Singapur, Malezija, Indonezija, Bruneji, Papua Nova Gvineja, Tajland, Kambodža, Vijetnam, Laos, Mianmar, Indija, Bangladeš, Nepal, Butan, Pakistan, Afganistan, Australija, Novi Zeland i otočje južnog Pacifika. 247