(prvenstveno CNN). Nastale su tvrtke dotad neviđenih dimenzija koje su potpuno pro­mijenile i nastavit će mijenjati strukturu međunarodne komunikacije. Novostvorene tvrtke pokazuju da američka medijska poduzeća sve jače dominiraju globalnim medijskim tr­žištem. Val udruživanja/spajanja u SAD-u nastao je u prvom redu zbog izmjene medijskog zakonodavstva sredinom 90-ih godina(npr. Kleinsteuber 1996b). Federal Communi­cations Commission(FCC), glavna instancija za regulaciju medija, povukla je 28. srpnja 1995. godine, s početkom važenja od 30. kolovoza 1996, propis koji je vrijedio 25 godina, takozvani« Prime Time Access Rule ». Jedan od ciljeva tog propisa bio je ograničivanje tržišne moći televizijskih mreža. Svrha propisa bila je i povećanje lokalnog informiranja. No, to se nije ostvarilo. Ukinućem propisa sada sve tv-postaje mogu sat prije početka prime-timea emitirati programe koje kao«syndicated»(tj. istodobno se objavljuju u raz­ličitim medijskim organizacijama) kupuju od televizijskih mreža ili od«independent companies». FCC je od 10. studenoga 1995, uz otpor Hollywooda, ukinuo i« Fin-Syn Rules »(«Financial-Interest-and-Syndication-Rules») i tako televizijskim mrežama otvo­rio« syndication market ». Propis Fin-Syn bio je zabranio televizijskim mrežama da kupuju vlasničke udjele u produkcijskim tvrtkama čije su programe emitirali. Nadalje zabranjivao je kupovinu prava na reprizirane emisije i realizaciju vlastite filmske produkcije nami­jenjene emitiranju u prime-timeu. Osnova za donošenja tih zakona bila je zloporaba moći 326 televizijskih mreža koje su utjecale na potražnju tržišta programa. Ukinuće tih propisa olakšalo je koncentraciju američkih medijskih koncerna, posebice vertikalnu integraciju. Uslijedio je val udruživanja u kojima su nastale medijske tvrtke dotad nezamislivih di­menzija, koje djeluju na globalnoj razini. Medijsku industriju zahvatila je prava groznica preuzimanja. Prevladavalo je mišljenje da medijska tvrtka koja želi ostvarivati dobit mora biti što veća i vertikalno integrirana, tj. da mora moći samostalno producirati televizijske programe i distribuirati ih putem vlastitih postaja(televizijskih kanala). Primjer takvog postupka jest News Corp. Ruperta Murdocha(usp. poglavlje VI. 4. 2.). Procesi koncentracije ili preuzimanja tvrtki u međuvremenu su još uznapredovali. Godine 1999. objavljeno je, a u travnju 2000. odobreno, spajanje Viacoma i CBS-a. Svrha spa­janja bila je da se uz pomoć vertikalne integracije stvori globalna medijska grupacija. CBS, jedna od najvećih nacionalnih televizijskih i radijskih tvrtki u SAD-u, koju je samo nekoliko godina prije toga bio kupio Westinghouse, tim udruživanjem dobiva pristup sadržajima(tv i filmski studiji). S druge strane Viacomu udruživanje omogućuje raspola­ganje reklamnim i distribucijskim kanalima za show-programe i filmove koje proizvodi u vlastitom koncernu. Na početku 2001. odobreno je spajanje Time Warnera s najvećim svjetskim pružateljem on-line usluga AOL-om, koji je tako dobio mogućnost korištenja dobro razvijene kabelske mreže Time Warnera i pristup sadržajima te tvrtke. S druge strane Time Warner može proširiti svoju internetsku ponudu i e-trgovinu te poboljšati reklamiranje, marketing i prodaju na globalnom tržištu. Aktivnosti dvaju koncerna su komplementarne, tj. nova tvrtka pokriva gotovo sve razine digitalnog lanca u stvaranju nove vrijednosti. U lipnju 2000. godine na medijsko tržište stupio je novi globalni igrač. Francuski mješoviti koncern Vivendi(koji među ostalim djeluje u vodoprivredi) i njegova televizijska tvrtka-kći 326 Predsjednik Clinton je osim toga 8. veljače 1996. potpisao«Telecommunications Reform Act», kojim je među ostalim ukinuo određena ograničenja u posjedovanju tržišnog udjela. 251