instrument nadzora svjetske javnosti. Držalo se da je najvažnije izgraditi globalnu komu­nikacijsku infrastrukturu kako bi se što prije mogle dobiti informacije o događajima diljem svijeta. Vladin dokument Cabinet Paper od 19. ožujka 1891. ističe da kontrola svjetskih kabelskih mreža donosi veliku prednost Velikoj Britaniji- mogućnost cenzure stranih vi­jesti(Kennedy 1971, 741; Squires 1935, 17). Britanci su već 1895. godine, upadom na područje Transvaala, pokazali svoju moć nad međunarodnim protokom informacija prekinuvši cjelokupni promet nebritanskih brzojava poslanih u Transvaal. Britanska dominacija u telegrafskoj mreži osobito je došla do izra­žaja tijekom Burskog rata(Hennig 1912, 9):«18. listopada 1899. Engleska je u Adenu uspostavila vojnu cenzuru brzojava kojom je sav međunarodni telegrafski promet prema istočnoj i južnoj Africi podvrgnut vrlo strogom nadzoru. Kodirani brzojavi više se uopće nisu prenosili(...).» Kako piše Hennig(1912, 10), nekoliko se mjeseci nije mogla dobiti objektivna vijest o ratu,«jer su se sve vijesti koje su se prenosile britanskim kabelima prepravljale tako da su išle na ruku britanskoj vojsci.» Još je 1898. godine Colonial Defense Committee odlučio da u mogućem ratu prekine telegrafske veze. Odlučeno je da se Njemačkoj, u slučaju rata, presiječe kabel od Emde­na prema Vigu koji je preko Azora vodio u Ameriku. Prema izvješću iz prosinca 1911. godine, ako se Engleska udruži s Francuskom i Rusijom, moglo se«to isolate Germany from practically the whole world, outside Europe»(Kennedy 1971, 744). Presijecanje tog kabela bila je jedna od prvih ratnih akcija britanske vojske u Prvome svjetskom ratu. Zbog toga su u Ameriku počela stizati gotovo samo saveznička ratna izvješća. Prvi svjetski rat bio je važna faza u razvoju masovnih medija kao instrumenata masovne propagande. Mnogo je novca uloženo u cenzuru, nadzor informacija i utjecaj na medije. Osobito intenzivno koristila se priča o zvjerstvima. U jednoj od njih koja se proširila tvrdilo se npr. da su Nijemci odsjekli ruke pedesetorici belgijskih izviđača. Svrha promidžbe bila je stvoriti protunjemačko raspoloženje, i to osobito u SAD-u(Brown 1963, 85). Inače, naj­popularnija priča o zvjerstvima koju su izmislili Britanci bila je tzv. priča o truplima koju je proširio i Times (16. travnja 1917), prema kojoj su se tijela poginulih njemačkih vojnika koristila za proizvodnju glicerina(Kunczik 1990, 57id). U Drugom svjetskom ratu još je više novca uloženo u razvoj i usavršavanje ratne propagande i nadzor medija(među ostalim uz pomoć ustanova kao što su ministarstva propagande, propagandnih postrojbi koje su izvješćivale s bojišnica itd), a prvi put su se znatno koristili i novi mediji- radio i film. Presudan događaj u povijesti ratnog novinarstva bio je rat u Vijetnamu, prvi rat o kojem se iscrpno izvještavalo na televiziji i koji se zbog toga drži prvim«ratom u dnevnoj sobi». 336 Vijetnamski rat je, osim toga, bio jedan od rijetkih u kojem nije bilo vojne cenzure. Na­protiv, SAD je nakon 1964, kad se vojne aktivnosti ionako više nisu mogle tajiti, u sklopu 336 Činjenica da nije bilo cenzure nije, međutim, značila da američka vlada ipak nije poduzimala velike napore kako bi upravljala informacijama. Senator Fulbright primjerice navodi da su se ratne snimke inscenirale kako bi se televizije opskrbile materijalom koji vladu prikazuje u pozitivnu svjetlu. U slavnom Cable 1006 koji je State Department uputio svojem Information Serviceu u Sajgonu upozoreno je da se tijekom vojnih akcija ne smije dopustiti prijevoz ratnih izvjestitelja ako postoji opasnost od negativnog informiranja(Williams 1987, 214). Vlada je vršila pritisak i na omražene novinare. Osobe iz Pentagona zadužene za odnose s javnošću kritizirale su i Harrisona E. Salisburyja iz New York Timesa zbog njegovih izvješća iz Hanoja i prozvali su ga«Ho Chi Salisbury of the Hanoi Times». Predsjednik Kennedy je, doduše uzaludno, intervenirao kod glavnog urednika New York Timesa zbog kriti čkih izvješća koje je Davida Halberstam slao iz južnog Vijetnama. Unatoč navodnoj slobodi informiranja novinari su bili isključeni iz invazije na Laos 1971. godine. Američko veleposlanstvo u Kambodži zamolilo je vladu da protjera iz zemlje Sylviju Foau iz Newsweeka , jer su se njena izvješća smatrala neprijateljskima(Fabian/Adams 1983, 327; Hallin 1980, 113). 260