ljanje informacijama, tj. velikodušno opskrbljivati medije informacijama, koje doduše nisu 337 bile ništa manje manipulirane(Dominikowski 2004, 76f). Spoznaja da se mora uzeti u obzir novinarska potreba za informacijama sadržana je i u opisu politike informiranja tijekom rata u Srbiji, koju je dao Jamie Shea, glasnogovornik NATO-a( Frankfurter Allgemeine Zeitung , 14. listopada 2001):«Uvjeren sam da novinari i javnost shvaćaju kako mora biti određenih zabrana. Sve dok su zrakoplovi u zraku i dok se puca na pilote ne smijemo davati informacije o njihovim zadacima i položajima(...). Iz svojeg iskustva u sukobu na Kosovu znam da se ono o čemu se nije moglo govoriti, prema mogućnostima, nadoknađivalo opširnim informacijama o operacijama za koje nije bilo zabrana. Tako su novinari imali osjećaj da dobivaju informacije i mogli su pisati svoje izvještaje» 338 . Nova strategija američke vojske u iračkom ratu 2003. godine očitovala se u«embedding» novinara, tj. svrstavanju pojedinih novinara ili cijelih snimateljskih ekipa uz određene dijelove postrojbi koje bi pratili tijekom dužeg razdoblja. To je novinarima omogućilo da izvještavaju s mjesta događaja i šalju ekskluzivne snimke koje nisu morali dijeliti s ostalim novinarima. S druge strane, vojska je tako u sklopu vojne politike«shock-and-awe» pro­tivniku mogla slati uvjerljive poruke o vlastitoj nadmoći te nadzirati situaciju i izvore novi­narskih informacija. No, novinari su se prije svega tako solidarizirali s borbenim postroj­bama koje su pratili i s njima u stanovitoj mjeri dijelili sudbinu(Bussemer 2003, 25id). Tijekom iračkog rata nije se samo kod«raspoređenih» novinara u Iraku nego i kod pred­stavnika medija u njihovoj domovini mogao osjetiti nedostatak kritičkog odmaka i«patri­otic journalism», što je vlastima pomagalo u širenju propagandnih poruka i stvaranju slike o neprijatelju. 2. Teoretsko utemeljenje upravljanja javnim mišljenjem u ratu Godine 1832, godinu dana nakon smrti Carla von Clausewitza, objavljeno je nepotpuno djelo Vom Kriege(O ratu) . Clausewitz u njemu zastupa tezu da Napoleon svoje pobjede može zahvaliti ne samo svojim vojnim vještinama, nego u prvome redu oduševljenosti naroda. Prema mišljenju von Clausewitza, Francuska revolucija posve je iznenada rat ponovno pretvorila u narodnu stvar 339 . To je bila neizmjerna prednost koju Napoleonovi protivnici u početku rata nisu imali. U središtu rata je borbeni moral, a ne fizička snaga. Pobjeda se ne postiže uništenjem protivnika nego slamanjem protivničkog morala. Pre­ma von Clausewitzovu mišljenju, svaka teorija rata mora imati na umu tri čimbenika: 337 Godine 1998. objavljena je«Joint Doctrine for Information Operations», koja uključuje i sustavno korištenje medija za vojne manevre zavaravanja i koja je 2003. godine proširena s«Doctrine for Joint Psychological Operations»(«psychological operations» opisuju se kao«planned operations to convey selected information and indicators to foreign audiences to influence the emotions, motives, objective reasoning, and ultimately the behavior of foreign governments, organizations, groups, and individuals»). U oba teksta mediji se proglašuju ratnim oružjem(Bussemer 2003, 24). 338 Martin Löffelholz(2001, 32) navodi da NATO nije prezao niti od manipulacije video-snimkama. Riječ je o NATO-ovu napadu na željeznički most kod Leskovca u Srbiji. U vlaku koji se u trenutku napada kretao preko mosta poginulo je 14 civila:«Stekao se dojam da je vlak prema mostu jurio takvom brzinom da vojni piloti nisu mogli zaustaviti napad. Poslije rata dokazano je da je NATO-ova video-snimka zapravo bila manipulirana: u objavljenoj varijanti osjetno se povećala brzina reprodukcije video-vrpce kako bi se izazvao dojam da je vlak vozio većom brzinom.» 339 Clausewitzu nije bilo poznato da su još i utemeljitelji SAD-a u borbi protiv Britanaca otkrili čimbenik«naroda» i već tada koristili dezinformacije, odnosno manipulirali vijestima kako bi narod mobilizirali protiv Britanaca. 262