ljudska prava o događajima u Kuvajtu pod iračkom okupacijom, održanom u listopadu 1990. godine, također je pripremila agencija Hill& Knowlton. Nayirah je u suzama izjavila da je vidjela kako su irački vojnici iz inkubatora izvadili kuvajtske bebe i bacili ih na pod gdje su umrle. Hill& Knowlton se nisu samo pobrinuli za svjedokinju nego su inicirali i da 700 televizijskih postaja emitira film koji prikazuje Nayirahinu iskaz. Tu scenu su 10. listopada 1990. u samo jednoj emisiji(ABC Nightline) vidjela 53 milijuna Amerikanaca. U siječnju 1992. John R. MacArthur(1993) otkrio je New York Timesu da je Nayirah u stvar­nosti kći kuvajtskog veleposlanika u SAD-u i da je upitno je li ona uopće bila u Kuvajtu u razdoblju u kojem je navodno vidjela spomenute scene. Nakon objavljivanja te činjenice, Hill& Knowlton bili su oštro kritizirani jer je agencija zatajila identitet svjedokinje. Hill& Knowlton osporavali su da su inscenirali iskaze svjedoka koji vode u zabludu radi zava­ravanja javnosti. Frank Mankiweicz, potpredsjednik agencije Hill& Knowltona, na pitanje nije li Nayirahin apel u suzama potaknuo spremnost na rat, odgovorio je kako je on odu­vijek bio protiv rata i izjavio:«Nisam ja donio odluku o ratu nego predsjednik Bush.» Pot­predsjednik agencije dodao je:«Kuvajt se nedvojbeno može smatrati uspjehom ove tvrt­ke. 347 »Šestero senatora kao razlog svojega glasovanja za rat istaknuli su«priču o inku­batoru». Odluka je donesena većinom od samo pet glasova. Tijekom rata u Jugoslaviji, koja se raspadala, neslavnu ulogu odigrala je tvrtka za odnose s javnošću Ruder-Finn. Već 1993. godine Kosovo je dalo nalog toj tvrtki da zastupa nje­gove interese. To je rezultiralo pojačanom kampanjom u američkoj javnosti za Kosovo. Ruder-Finn je iste godine navodno radio i za Hrvatsku te za muslimansko vodstvo u Bosni i Hercegovini(Cutlip 1994). Tijekom rata Ruder-Finn je primjerice pomagao Hrvatskoj u širenju propagande o ratnim strahotama. Hrvatsko Ministarstvo informiranja raširilo je priču da Srbi plaćaju za svako ubijeno dijete kako bi djeca postala glavnom metom snajperista. Ta se tvrdnja prvo pojavi­348 la u hrvatskim novinama, ali je ubrzo našla put do stranih medija; o tome je primjerice izvijestio i BBC(usp. Krauze 1992). Rhoda Paget, jedna od suradnica Ruder-Finna, u međuvremenu je priznala da je sudjelovala u širenju priče Cash for a Corpse :«We were told it by a minister in the Croatian government. We merely informed them of its impor­tance and have never checked its honesty. Neither do we have the resources to do so. Frankly, it's not our job. It's the journalist's job to check them out…» U sklopu protusrpske propagande Ruder-Finn je nastojao pridobiti američke Židove za protusrpsku stvar, što zbog Tuđmanovih i Izetbegovićevih antisemitskih izjava nije bio lak zadatak. Kad su 5. kolovoza 1992. objavljena izvješća o srpskim logorima, spomenuta tvrtka za odnose s javnošću uspostavila je kontakt sa trima velikim židovskim organi­zacijama i ukazala im na sličnost između koncentracijskih logora nacionalsocijalista i logora u Srbiji. Organizacijama je preporučeno da objave oglase u New York Timesu i upriliče prosvjedne skupove ispred zgrade UN-a. Srbija se izjednačavala s nacističkom Njemačkom. James Harff, prvi direktor Ruder-Finna, izjavio je kako je najveći uspjeh činjenica da su uspjeli privući Židove na stranu srpskih protivnika(intervju Jacquesa Mer­line s Jamesom Harffom objavljen u Merlino 1993; usp. i Beham 1996). Na primjedbu da je na raspolaganju imao samo jedan novinski članak koji se oslanjao na anonimne svje­347 Frank Mankiewicz, citat preuzet iz članka«Naša politička kultura je razorena. Spiegelov novinar Matthias Matussek o krizi povjerenja u SAD-u», objavljenog u Der Spiegelu , 28. rujna 1992, 200-208, 205. 348 Odgovorni novinar je priznao da je informaciju dobio od hrvatskog Ministarstva informiranja i da je nije dalje istraživao:«Who could I ask? You can´t expect us to ring them(the Serbs) and believe them when they say it isn´t true.» 269