Trideset godina nakon raspada Jugoslavije jugoslavensko naslijedje, i dobro i lose, i dalje je sveprisutno na prostorima koje je nekada zauzimala ova zajednicka drzava Juznih Slavena. Iako su o raspadu Jugoslavije napisane brojne knjige i znanstveni radovi, odrzane brojne konferencije i snimljeni dokumentarni filmovi, jos uvijek je nemoguce postici konsenzus oko toga zasto je do raspada doslo, tko snosi (najvecu) odgovornost za cinjenicu sto se raspad odvijao u krvi, progonima i masovnim zlocinima, kao i oko toga cega se i na koji nacin u vezi s Jugoslavijom trebamo sjecati. Tog konsenzusa nema medju povjesnicarima, intelektualcima, umjetnicima, politicarima kao ni „obicnim“ gradjanima.