Ove godine u Bosni i Hercegovini obiljezavamo 25 godina od genocida u Srebrenici. U eseju pod nazivom "Cevrt vijeka neisplativog pomirenja" autor Aleksandar Trifunovic pise o tome zasto nam je danas, 25 godina nakon, bitna Srebrenica i kakav je put pomirenja.

Iako 25 godina nakon rata stanje izgleda beznadezno, ne smijemo nikada izgubiti nadu u dobrog covjeka, jedino sto nam je preostalo. Sposobnost covjeka da zali drugog covjeka najveci je napredak evolucije, prapocetak civilizacije, ono sto je covjeka pocelo da razlikuje od zvijeri, neophodnost na kojoj je zapocet razvoj svijeta kakvog poznajemo.

Mi trebamo biti srecni sto ih jos uvijek imamo, te dobre ljude spremne na pomirenje i rad na pomirenju. A takvi dobri ljudi zive i rade i u danasnjoj Srebrenici, nekad u liku basiste lokalnog rok benda, trenera lokalnog fudbalskog kluba ili radnice lokalnog granapa, sto daje robu na veresiju.

Ti obicni ljudi otvorenog srca su zrnce nade, onaj neophodni sastojak zivota da bi bio snosljiv. Oni su pomirenje.