Sarajevo ANALIZA Sistemi zdravstvene zaštite u BiH Finansijski izazovi i opcije za reformu Marko Martić I Ognjen Đukić, SARAJEVO Oktobar 2017 „ „ Visoka očekivanja i rastuće potrebe građana uticali su na relativno visok udio privatne potrošnje u ukupnoj potrošnji na zdravstvo(28% u 2014.) koji je dvostruko iznad pro ­sjeka Evropske unije(14%). 2014. godini prosječno izdvajanje za zdravstvo iz kućnog budžeta jedne tročlane porodice iznosilo je oko 50 KM mjesečno, što može predstav ­ljati ozbiljan teret za porodice ispod ili blizu granice siromaštva. Ovo ukazuje na odre ­đeni stepen nejednakosti pristupa zdravstvenoj zaštiti među građanima BiH. „ „ Između kantona u FBiH postoji visok nivo neujednačenosti prosječne javne potrošnje na zdravstvo po osiguranom licu(od 453 KM do 875 KM) s obzirom na to da se priho ­di od doprinosa zaposlenih„vraćaju“ kantonu u kojem su prikupljeni. Može se reći da ovakvim rješenjem princip solidarnosti nije u primjeni šire od nivoa kantona. Ako se želi postići veći stepen jednakosti u javnim sredstvima za zdravstvo između kantona, neophodno je da kantoni ili Vlada FBiH pronađu druga sredstva kojima bi se to omo ­gućilo. „ „ Visoka zavisnost sistema od doprinosa zaposlenih nije, međutim, optimalno rješenje za BiH s obzirom na nisku stopu zaposlenosti i proces starenja stanovništva. Među zemljama Evropske unije sa pretežnim Bizmarkovim modelom možemo primijetiti trend kretanja prema tzv.„miks modelu“ – modelu kod kojeg drugi izvori finansiranja osim doprinosa dobijaju veće učešće. „ „ Treba naglasiti i da doprinosi predstavljaju relativno„regresivan“ način za finansiranje zdravstva(utiču na veću nejednakost) jer ne oporezuju druge vrste prihoda koje ostva ­ruju uglavnom bogatije grupe stanovništva, kao npr. dobit, dividenda ili prihodi od imo ­vine. Kad se sve uzme u obzir, BiH nema mnogo izbora osim da i ona krene u pravcu većeg oslanjanju na tzv.„nedoprinosne“ prihode.