„Kamo śutra?“ nije uspio da postigne neposredne političke promjene, te je stoga proglasio prekid aktivnosti 4 , ali jeste istakao dublje strukturne prepreke za demokratsku transfor­maciju. Institucije su ostale uglavnom neosjetljive na kl­jučne građanske zahtjeve, posebno kada je riječ o de ­politizaciji, reformi obrazovanja i jačanju institucionalne odgovornosti. Ovakva tvrdoglava inertnost odražava ono što Wattenberg(2012) opisuje kao sve veći„jaz između političkih elita i mlađeg biračkog tijela“, odnosno nezadovol ­jstvo koje, ako se ne adresira, prijeti da potkopa povjerenje u demokratske institucije i održivost protesta kao legitimnog kanala političkog učešća. Momentum pokreta dodatno je otežavala neprijateljska at ­mosfera na više frontova. Studentski organizatori bili su izloženi direktnim i indirektnim pritiscima od strane političkih aktera na vlasti, dok je pretežno partijski medijski pejzaž pružao vrlo malo istinske podrške. Čak su i pojedini uticajni mediji koji su djelovali naklonjeno često svodili pokret na partijsko-politički okvir, umanjujućii njegovu širu građansku i generacijsku dimenziju i slabeći njegov transfor ­mativni potencijal. Dodatni izazov bio je i izostanak institucionalne podrške od formalnih studentskih predstavničkih tijela, od kojih su neka percipirana kao politički kompromitovana ili pasivna. Za ug ­lavnom neiskusno jezgro pokreta„Kamo śutra?“, ovaj nedo ­statak strukturalnog oslonca otežavao je održavanje i zama ­ha i legitimiteta u očima javnosti. Komparativne lekcije i regionalni odjeci U poređenju sa studentskim plenumima u Srbiji ili Sjevernoj Makedoniji,„Kamo śutra?“ odražava zajedničku gramatiku otpora širom Zapadnog Balkana. Ovo nijesu izolovani protestni izrazi, već međusobno povezani odgovori na demokratsko nazadovanje i identitetske politike. Oni svje­doče o pojavi mladih kao„kritičkih građana“(Quintelier, 2007; Sloam, 2014), sposobnih da mobilizuju i offline i online sfere. Štaviše, pokret je ponovo oživio regionalnu solidar ­nost, ukazujući na potencijal za širenje prekograničnih om ­ladinskih programa i mreža zasnovanih na zajedničkim demokratskim vrijednostima. Ponovno osvajanje sjutra „Kamo śutra?“ je označio prekretnicu u crnogorskom građanskom buđenju, postavši simbol nade i inspiracije, dokaz da mladi ljudi, često potcijenjeni u našem društvu, zapravo mogu inspirisati i pokrenuti sadržajne promjene. Danas ovaj pokret stoji kao podsjetnik da pritisak odozdo ima snagu, ali i da ga treba čuvati, širiti i ne dozvoliti da bude ugušen strahom ili apatijom. Kako Crna Gora nastavlja svoj izazovni put ka EU, pokreti poput„Kamo śutra?“ služe i kao savjest i kao katalizator. Podsjećaju strukture vlasti da se legitimitet ne nasljeđuje, već zaslužuje, te da mladi nijesu pasivni primaoci sjutrašn ­jice, već da mogu i treba da budu njene arhitekte. Nadalje, pokret je podsjetio javnost da evropske integracije nijesu samo birokratski proces, već društvena transformacija koja zahtijeva aktivno učešće i budnost građana. Istovremeno, širi građanski otpor nastavlja se izvan okvira ovog studentskog pokreta. Od 5. februara 2025, grupa građana Cetinja istrajno blokira raskrsnicu na Kruševom Ždrijelu, zahtijevajući institucionalnu odgovornost za dva masovna ubistva u kojima su stradale 23 osobe, uključujući četvoro djece. Njihova upornost oslikava dubinu nezadovol ­jstva građana i građanki i rastući zahtjev za pravdom, trans ­parentnošću i odgovornošću države. Zajedno sa„Kamo śutra?“, ova građanska akcija pokazuje društvo koje odbija da normalizuje nekažnjivost i tišinu, insistirajući na dosto ­janstvu, istini, empatiji i demokratskoj konsolidaciji. 4 Kamo śutra?” prestaje sa djelovanjem: Borba našeg kolektiva nije uspjela, Antena M, 5. april 2025, https://www.antenam.net/drustvo/361748-kamo-utra-presta­je-sa-djelovanjem-borba-naseg-kolektiva-nije-uspjela Građanska mobilizacija kao odgovor na institucionalni deficit 11