institucionalnim odgovornostima, potvrđujući jaz između formalnih reformi i stvarnih rezultata. Nedostaci u upravljanju i slaba odgovornost Reforme ključnih rukovodnih tijela u pravosuđu(Sudski savjet i Tužilački savjet) su, u velikoj mjeri, nedovršene i nijesu dovele do opipljivih strukturnih promjena. Nedavne izmjene u njihovom sastavu izazvale su zabrinutost, jer nose rizik slabljenja institucionalnog kontinuiteta i smanjenja uloge iskusnih profesionalaca u pravosuđu. Finansijska nezavisnost pravosuđa ostaje slaba i nastavlja da podriva institucionalnu otpornost. Zarade u pravosuđu nijesu usklađene sa odgovornošću funkcije, dok su budžetska izdvajanja nedovoljna, nepredvidiva i i spora u reagovanju na operativne potrebe. To utiče na atraktivnost pravosudne profesije, stabilnost sistema i njegovu sposobnost da se odupre neprimjerenom uticaju. Efikasnost pravosuđa je hroničan problem. Sudovi funkcionišu uz stalni disbalans u opterećenju predmetima, pri čemu broj novih predmeta premašuje broj riješenih, što dovodi do zaostataka. Alternativni mehanizmi rješavanja sporova, koji bi trebalo da rasterete sudove, ostaju nedovoljno razvijeni i u praksi uglavnom neefikasni. Ov Ovi problemi dodatno su pogoršani slabom institucionalnom koordinacijom i neadekvatnim upravljanjem predmetima. Saradnja između sudova, tužilaštva i organa za sprovođenje zakona je fragmentisana, a sistemi raspodjele predmeta nedovoljno optimizovani. Nedostatak sistematske procjene složenosti predmeta, u skladu sa standardima Evropske komisije za efikasnost pravosuđa (CEPEJ), dodatno ograničava učinkovito upravljanje opterećenjem na racionalan i transparentan način. Zabrinutosti u pogledu nepristrasnosti i dosljednosti tužilačke prakse i dalje su prisutne, što narušava povjerenje javnosti. Nedostatak jasnih kriterijuma za određivanje prioriteta u radu, kao i ograničena transparentnost u odlučivanju, podstiču percepciju selektivne pravde. Na primjer, izostanak reakcije na nalaze Državne revizorske institucije(DRI) dodatno ilustruje slabu odgovornost, jer se revizorski nalazi, čak i u ekstremnim slučajevima ne prevode u korektivne mjere tužilaštva. To je dodatno pogoršano nedovoljnim zaštitnim mehanizmima od spoljnog, uključujući politički, uticaja. Mehanizmi odgovornosti, iako formalno prošireni, u velikoj mjeri ostaju neefikasni. Njihova primjena je nedosljedna, a rezultati rijetko mjerljivi ili praćeni u kontinuitetu. Upotreba pritvora prije suđenja ostaje prekomjerna i neusaglašena sa međunarodnim standardima, prema kojima bi trebalo da predstavlja mjeru krajnje nužde. Preliminarna zapažanja Evropskog komiteta za sprječavanje torture i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja(CPT) iz 2025. godine ukazuju na prenatrpanost zatvora i nagli porast broja pritvorenih lica, koji sada čine 56% zatvorske populacije, ili duplo više nego 2022. godine. Komitet ukazuje kako na prekomjernu upotrebu pritvora, tako i na nedovoljno korišćenje alternativnih mjera, što samo opterećuje već opterećen sistem. Ovo dovodi i do ozbiljnih povreda ljudskih prava, jer pritvor u praksi sve više postaje pravilo, a ne izuzetak. To naglašava potrebu za prelaskom na mjere koje nijesu vezane za lišavanje slobode, jačanjem kapaciteta za rehabilitaciju i reintegraciju, kao i punom primjenom preporuka CPT-a u okviru Poglavlja 23, uz izbjegavanje produženja maksimalnog trajanja pritvora sa tri na pet godina, kako su to predlagale pojedine partije vladajuće većine. Borba protiv korupcije u okviru političkih i institucionalnih ograničenja Institucije za borbu protiv korupcije formalno su uspostavljene, ali njihova efikasnost ostaje ograničena, posebno u slučajevima tzv. visoke korupcije. Agencija za sprečavanje korupcije(ASK) i dalje se suočava sa ozbiljnim izazovima u pogledu nezavisnosti, kapaciteta za sprovođenje nadzora i fokusa, koji je više usmjeren na administrativnu usklađenost nego na suštinsku odgovornost i odvraćajući efekat. Više od godinu i po dana ASK je funkcionisala bez direktora u punom mandatu. Prethodna direktorka je razriješena i protiv njega se vodi sudski postupak, dok vršilac dužnosti direktora nije uspijevao da obezbijedi većinsku podršku u Savjetu i percipiran je kao blizak jednoj od vladajućih političkih partija. Iako je imenovanje direktora sa punim mandatom bilo jedno od mjerila za pristupanje EU i sada je sprovedeno, ostaje da se vidi u kojoj mjeri će nova osoba u praksi biti nezavisno. Zabrinutosti ostaju i u odnosu na integritet upravljanja, uključujući navode o sukobu interesa člana Savjeta, što dodatno narušava povjerenje javnosti. Ove slabosti ogledaju se i u niskom nivou povjerenja i ograničenoj saradnji među javnim funkcionerima. Značajan broj visokih zvaničnika nije omogućio ASK-u uvid u svoje bankovne račune, uključujući sve najviše nosioce pravosudnih funkcija. Slično tome, tek oko 30% predsjednika opština (8/25), oko 40% ministara(13/32) i približno trećina poslanika(27/81) odobrilo je takav pristup, što značajno ograničava efektivan nadzor i transparentnost. Pored toga, ASK se nije afirmisala kao kredibilan akter u oblasti zaštite zviždača. Zabrinutosti u vezi sa neadekvatnim postupanjem po prijavama korupcije u javnom upravi samo obeshrabruju prijavljivanje i slabe mehanizme zaštite. Konačno, vršilac dužnosti direktora djelovao je kao da je više fokusiran na istrage bivših nosilaca funkcija nego na adresiranje rizika unutar aktuelnih struktura, čime je ograničena preventivna uloga institucije. To će ujedno biti i prvi test za novu direktorku. Crna Gora kao predvodni ca bez funkcionalne vladavine prav a 3