Specijalno državno tužilaštvo sve više koristi šifrovane komunikacije sa SKY ECC platforme kao dokaze u predmetima organizovanog kriminala i visoke korupcije. Iako je to ojačalo istražne kapacitete, i dalje postoje izazovi u pogledu prihvatljivosti takvih dokaza pred sudovima i pretvaranja obavještajnih podataka u osuđujuće presude. Značajan dio ovog materijala takođe dospijeva u medije, što može negativno uticati na tok postupaka. Slučajevi visoke korupcije često su obilježeni široko medijski objavljenim detaljima iz izviđaja, nakon čega slijede kašnjenja i slabi sudski ishodi. Pored toga, policija ostaje u visoko politizovana, što je dodatno pojačano nedavnim izmjenama Zakona o unutrašnjim poslovima. Ove izmjene, koje su bile predmet kritike civilnog društva i opozicije, značajno proširuju ovlašćenja ministra, dok istovremeno slabe proceduralne garancije za policijske službenike. Široko i neprecizno definisani osnovi za disciplinske mjere i razrješenje otvaraju prostor za proizvoljnu primjenu i potencijalnu zloupotrebu. Takođe, izmjene su usvojene bez smislenih javnih konsultacija, čime je narušena transparentnost i uključivanje stručne javnosti. EK je naglasila potrebu za snažnim zaštitnim mehanizmima protiv neprimjerenog političkog uticaja u zapošljavanju i disciplinskim postupcima u policiji, ali to nije dovoljno odlučno sprovedeno kako bi se spriječili ovakvi zakonodavni ishodi. Nedavna dešavanja dodatno potvrđuju zabrinutost da bi postojeći pravni okvir mogao biti korišćen za politički motivisano restrukturiranje policijske službe. Ove sistemske slabosti doprinose trajno niskom povjerenju javnosti u pravosuđe i antikorupcijske institucije, koje je podstaknuto percepcijom nejednakosti pred zakonom i zaštite onih na vlasti i njima bliskih lica. EU integracije bez suštinske transformacije Crna Gora je postigla određeni nivo formalne usklađenosti sa pravnim standardima EU i razvila sveobuhvatan zakonodavni i institucionalni okvir za vladavinu prava. Međutim, i dalje postoji uporan jaz između formalne usklađenosti i stvarnih rezultata. Iako se politička posvećenost evropskim integracijama redovno potvrđuje, ona se sve češće sudara sa dubokim strukturnim slabostima u pravosuđu i širem institucionalnom sistemu, kao i sa uticajem veto igrača unutar vladajuće većine, što nerijetko usporava ili blokira reformske procese. Istovremeno, podrška javnosti evropskim integracijama bilježi primjetan pad – u 2025. godini sa 83% na 69%, odnosno smanjenje od 14%. Uloga civilnog društva ostaje ograničena, uz vidljive pokušaje vlasti da ga marginalizuju zbog njegovog kritičkog stava. U svojoj suštini, vladavina prava predstavlja i centralni uslov i najosjetljiviji dio procesa pristupanja. Uprkos formalnom usklađivanju, primjena je neujednačena i često svedena na proceduralno ispunjavanje zahtjeva, umjesto na stvarnu institucionalnu transformaciju. Pravosuđe najjasnije odražava ovaj raskorak. Uprkos gotovo 25 godina reformi, uključujući ustavne promjene i institucionalna prestrukturiranja, temeljni izazovi u pogledu nezavisnosti, efikasnosti i povjerenja javnosti i dalje su prisutni. Sistem ostaje podložan političkom uticaju u imenovanjima, uz istovremene institucionalne blokade, dugotrajne postupke, neujednačenu sudsku praksu, slabe mehanizme odgovornosti, nedovoljno izvršenje sudskih odluka, epizode institucionalne paralize, kao i visok stepen sutvrđenih povreda pred Evropskim sudom za ljudska prava. Posljednjih godina prisutna je i sve izraženija „medijalizacija“ pravosuđa, koju karakterišu visoko medijski eksponisana hapšenja i intenzivno medijsko izvještavanje, često u slučajevima bivših nosilaca funkcija, što može uticati na tok postupaka i narušiti pretpostavku nevinosti, dok su konačne osuđujuće presude relativno rijetke. Pored toga, antikorupcijski napori i dalje daju ograničene rezultate u slučajevima visoke korupcije, uz primjetan izostanak postupaka protiv aktuelnih nosilaca funkcija, dok su reforme fragmentisane i snažno oblikovane političkom dinamikom. Iako je metodologija proširenja EU iz 2020. godine stavila vladavinu prava u središte procesa, napredak ostaje neujednačen i krhak. Pozitivne pomake, uključujući IBAR iz 2024. godine, treba prije svega tumačiti kao proceduralne prekretnice, a ne kao pokazatelje dubinskih strukturnih promjena. U cjelini posmatrano, proces pristupanja Crne Gore karakteriše formalni napredak koji često nadmašuje suštinske promjene, što budi zabrinutost da evropske integracije rizikuju da postanu tehnički proces, a ne pokretač stvarne i održive promjene. O autorki Daliborka Uljarević je politikološkinja i izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje(CGO) u Podgorici, Crnoj Gori. Crna Gora kao predvodni ca bez funkcionalne vladavine prav a 4