Dragi č itaoci, u ovom broju pokušali smo iz č etiri razli č ita ugla(albanskog, bosanskohercegova č kog, srpskog i hrvatskog) odgovoriti na nekoliko važnih pitanja za budu ć nost regionalne suradnje i pristupanja balkanskih zemalja EU: kako vanjske politike navedenih zemalja akceptiraju imperativ dobrosusjedske suradnje kao uvjeta za više integrativne procese?, koji je trenutni status ovih zemalja u procesu pristupanja EU?, šta č ine u pogledu regionalne suradnje i dobrosusjedskih odnosa?, kakvo je raspoloženje javnosti i politi č kih elita spram regionalnih i evropskih integrativnih procesa? Ako bismo eseje iz ovog broja našeg magazina željeli povezati u jednu cjelinu i na ć i im zajedni č ki imenitelj, onda bi to svakako bila gotovo nedvojbena proevropska orijentacija javnoga mnijenja, snažan politi č ki konsenzus oko evropskih pitanja, ali ne i na svim stranama jednaka suštinska predanost dobrosusjedskoj suradnji ili pak spremnost da se uspostave evropski standardi. To da je vanjska politika katkada tek blijeda sjenka unutarnjeg politikantstva nije više neka posebna novost. Balkan je na tom terenu postao izuzetno postojan egzemplar da deklarativnu privrženost evropskim standardima i idealima ne prati uvijek i stvarno zalaganje. Sve č etiri analize detektiraju odre đ ene sistemske slabosti, ponegdje se to može nazvati i oklijevanjem politi č kih elita da izgrade prohodniji i transparentniji sistem. No, nema nikakve dvojbe, a to bi slobodno mogao biti jedan od zaklju č aka ovoga broja, da su balkanske zemlje prepoznale i žele maksimalno iskoristiti priliku koju nudi politika proširenja EU. Ona name ć e posve druga č iji imperativ suradnje i kompeticije oko evropskih standarda i relativizira historijske antagonizme oko teritorije i identiteta. No, za prihva ć anje te ideje, kako i analize u ovom broju pokazuju, potrebno je nešto više od deklarativne privrženosti. Potrebno je č ak i više od zanošenja vlastitom superiornoš ć u nad inferiornim susjedima; me đ usobno udaranje nogama ispod velikog briselskog stola. Zapadnom Balkanu danas su potrebni politi č ari vizionari koji su kadri okupiti se oko zajedni č kih interesa bez fige u džepu. Nije balkanski animozitet ništa primitivniji od nekadašnjeg francusko-njema č kog, s tom razlikom što su Francuzi i Nijemci kona č no nau č ili lekciju na vlastitim greškama. Uredništvo Foreign Policy Review-godina 3, broj 3 3