O politi čkoj korektnosti Ako branite slobodu govora koja se uklapa samo u vaš moralni okvir, onda se to zove cenzura . Salman Rushdie 1. Temeljne odrednice pojma političke korektnosti 1.1. Geneze i kontroverze Razmatrati fenomen političke korektnosti, a pogotovo njegove suvremene manifestacije čini se zastrašujućim akademskim pothvatom, koji predstavlja izuzetno veliko polje različitih elemenata problematike, ali bez precizno određena kategorijalnoga i metodološ koga aparata kojim bismo im mogli prići. Naime, u cijeloj intelektualnoj kakofoniji koju izaziva problematika političke korektnosti, te moru tekstova o istoj nema toliko mnogo znanstvenih studija koje sistematično prilaze ovom fenomenu. Pogotovo nema mnogo onih koje na objektivan i znanstveno pošten način tematiziraju fenomen. S druge strane, postoji mnoštvo tekstova, knjiga, pa i znanstvenih članaka koji unose popriličnu količinu emocija u tematiziranje fenomena, bez obzira radi li se o apologiji ili kritici. Već pri početnom koraku utvrđivanja porijekla pojma nailazimo na problem različitih interpretacij a i poprilič ne ideološk e konfuzije koja se oko fenomena stvori la. Iako je uvriježeno smatrati da svoje konture i sadržaj kakvim ga danas poznajemo pojam zadobiva 80- ih godina 20. stoljeća u SAD- u, prije svega na sveučilištima, naznake i korijeni se mogu pronaći čak i ranije. Značajan broj autora termin političke korektnosti prepoznaje u komunističkim režimima u kojima ima potpuno drugo značenje negoli danas. Roberta Schaefer(2020) tvrdi da je koncept političke korektnosti osmišljen u jeku O ktobarske revolucije kao odnos pravovjernosti prema partiji, odnosno, pridržavanju svega onoga što partija radi prilikom revolucionarnoga procesa, uključujući zločine. Politički korektno je bilo ostati na partijskoj liniji istine i ne obazirati se na činjenice i događaje koji toj istini ne idu u prilog. Viši cilj ekskulpira od moralnoga promišljanja. „Prema nekim izvorima, termin dolazi iz Maove Male crvene knjižice i sv oj je vrhunac doživio u vrijeme kulturne revolucije u ekstremnoj kontroli i zabrani jezika ili ponašanja za koje se smatralo da ne podržavaju komunističku partiju. Drugo sugerirano podrijetlo je rana sovjetska Internacionala, u raspravama Kominterne o konstituiranju i širenju'partijske linije'.“(Reinelt, 2011: 135) 7