O politi čkoj korektnosti panel om s malom, jedva primjetnom pukotinom: dok god sve ostalo ostaje jednako, taj panel će ostat i jedinstveni komad stakla – ali ako se dogodi mala promjena u kontekstu ili pritisku, i stakleni panel će se slomiti.“(Conway – Repke – Houck, 2017: 254) Ukratko, inzistiranje na politički korektnoj komunikaciji u masovnim medijima može prouzročiti bunt javnosti prema jezičnim ograničenjima, ali i opće nepovjerenje prema informacijama koje mediji plasiraju, a samim time i nepovjerenje prema svim masovnima„mainstream“ medijima. Dakle, osim negativnih društvenih posljedica poput autocenzure, subjektivnog izvještavanja, polarizacije društva, može se argumentirati da pretjerana medijska politička korektnost vrlo lako može polučiti upravo suprotne političke rezultate od namjeravanih. 5. S onu stranu političke korektnosti- Bosna i Hercegovina Vidjeli smo da se literatura o političkoj korektnosti uglavnom bavi spajanjem sadržaja s formom, svedena na borbu konzervativaca protiv liberala. Tek manji broj takvih analiza se bavi nesigurnim identitetima elita i potrebom uspostavljanja ili održavanja dominantnih ideologija i jasnog moralnog poretka(Friedman, 2019). U nastavku se uspostavlja okvir za razumijevanje političke korektnosti u Bosni i Hercegovini koja se interpretira kao proizvod ideološke borbe novih elita. Nakon objašnjenja kategorijalnog aparata, drugi dio analize odnosi se na dokumentiran a mjesta negacije političk e korektnosti. Polazi se od jednostavne pretpostavke da bi p olitička korektnost trebala imati za cilj suzbijanje stereotipa i diskriminatornih mišljenja, a ne posebnih osjećaja i ostalih iracionalnosti političke korektnosti. Razlog tomu nije afektivne prirode, nego potonji krak političke korektnosti nikad nije značajno ni zahvatio Bosnu i Hercegovinu kao ni pitanja predstavljena na početku rada koja su ključni predmet kritike političke korektnosti. Stoga se čini posebno važnim analizirati diskurs i ponašanje elita na već uhodanim istraživačkim mjestima gdje je teren za političku korektnost sklizak. Bilo bi zanimljivo i u nekom budućem istraživanju elite kao aktere političke korektnosti testirati u polju„ Friedmanov e teze“ (2019: 34):„u fragmentiranim društvima, politička korektnost je decentralizirana, anarhična i na kraju samodestruktivna, a u centraliziranijim društvima, može biti vrlo kompaktna i homogena“. U Bosni i Hercegovini znanstvena rasprava o političkoj korektnosti gotovo ne postoji, a i p olitičko iskustvo je dinamički kontradiktorno. Dok se u jednom trenutku čini da grupno iskustvo potiskuje individualnu agendu, u sljedećem se primarno radi o izostanku osjećaja srama. Posebno u usporedbi s društvima poput švedskog gdje je taj osjećaj prisutan dok 61