Dražen Barbarić, Ana- Mari Bošnjak, Domagoj Galić 4.2. Politička korektnost na medijskoj agendi Već 1972. je plasirana teza da masovni mediji nameću javnu agendu. Primjer su teme ratova protiv terorizma početkom tisućljeća ili rata protiv droge krajem 1980- ih godina koji su okupirali značajan dio novinarskih komentara i izvješća, a dotad se nisu koristili u javnosti, barem ne u takvoj formi. Zanimljiv je slučaj i agresivna kampanja protiv pušenja kojim je cigareta od znaka muževnosti u SAD- u postala simbol fizičke i duhovne nehigijene, što je rezultiralo velikim smanjenjem broja pušača u državi. U kontekstu ove studije se radi o medijskom izvještavanju u kojem se izbacuju „problematične“ jezične konstrukcije u prezentacije teme, a svejedno pokušava prenijeti ključne poante. Primarno istraživanje teorije postavljanja agende bilo je namijenjeno za proučavanje izborne kampanje u kojoj su McCombs i Shaw zaključili da većina informacija do običnih građana dođe putem masovnih medija. Ljudi se razlikuju po stupnju pozornosti koji posvećuju medijima. Naime,„bolje obrazovani i politički angažiraniji aktivno traže informacije, no većini te informacije dođu usputno.“(McCombs – Shaw, 1972: 177) Konačan zaključak studije bio je da glasači uče i traže orijentaciju o važnim temama i akterima. Iako nema snažnih dokaza da masovni mediji m ijenjaju duboko ukorijenjene stavove, ipak je otkriveno da kvantiteta informacija utječe na ljude tijekom izbornih kampanja(Berelson- Lazarfeld, 1954: 234). Konkretnije, Trenaman i McQuail su komparirali važnost tema predizborne kampanje u medijskim izvješćima s onima u percepciji birača i dokazali da ljudi ne misle isključivo ono što im se prenosi putem medija, ali da svakako razmišljaju o onome što im se kaže.(Trenaman – McQuail. 1961: 178) Unatoč nemogućnosti potpunog mijenjanja stavova publike, ipak je zaključeno da mediji mogu učiniti znatno više od jednostavna utvrđivanja već postojećih stavova, čime se odbacuje teza o minimalnom utjecaju medija na recipijente. Mediji mogu„educirati javnost o bitnim pitanjima i temama koje poslije mogu koristiti u evaluaciji određenih kandidata i političkih stranaka ne samo tijekom izbornih kampanja već i u dužim razdobljima između izbora.“(Weaver – McCombs – Spellman, 1975: 471) Već je jasno da se, počevši od McCombsa i Shawa, većina istraživanja fokusirala na predizborne kampanje i pokušaje dokazivanja moći medija u postavljanju javne agende. No također je jasno da su autori već tada postavili temelje istraživanju širokog spektra tema u kojima mediji imaju ulogu prenošenja stavova, informacija i mišljenja. Dakle, ne mora se teorija postavljanja agende primjenjivati isključivo na istraživanja medijskoga utjecaja na biračko tijelo u predizbornoj kampanji. 54