O politi čkoj korektnosti korektnosti predstavljaju sufiksi, primjerice sufiks„- izam“, poput novijeg izraza ageizam što bi prevedeno značilo diskriminaciju starijih osoba. Koristi se i zamjena osobnih zamjenica jednine oblicima množine, ali takve konstrukcije većinom koriste političari ili druge javne osobe kako bi pokazali jedinstvo i pridodali značaj primatelju poruke, čime se naglašava činjenica da su oni sastavni dio rješavanja problema. Također, ponekad se koriste bezlične konstrukcije ili neodređene rečenice u kojima rod nije naveden. Autorice navode primjere u kojima mediji mijenjaju izraze u skladu sa zahtjevima političke korektnosti u pitanjima rasne, spolne, društveno- političke diskriminacije i fizičke diskriminacije. Nadodaju da je ideja poštovanja među ljudima i pokušaj stvaranja jezika koji je osjetljiviji na tradicionalno potlačene segmente društva pozitivna. Svejedno, napominju da ima i znanstvenika koji smatraju da politička korektnost u medijima obezvrjeđuje jezik, dovodi do zabune i iskrivljuje stvarnost. Očito je da su mnogi predloženi politički korektni izrazi ne samo ukorijenjeni u engleskom jeziku, već su i prodrli u druge jezike i kulture. U tom smislu, poznavanje politički korektnog vokabulara je postalo nužno za opstanak u modernom političkom sustavu, a korištenje eufemizama u medijima je najčešće i najučinkovitije sredstvo za ostvarivanje političke korektnosti i ta činjenica vrlo se jasno odražava u medijskom diskursu.(Pervukhina ­Chunakhova – Sakharova, 2024: 3- 5) Čini se da bi moglo biti kontraproduktivno prisiljavati ljude da se pridržavaju pravila političke korektnosti jer će često doći do dijametralno suprotnog učinka. Zanimljivo je da se i u novije vrijeme iz akademske zajednice predlažu novi nazivi poput„društveno poštenje,„pošteno korištenje jezika“, „uobičajena pristojnost“.(Tschapka, 2018:3) Naravno, kao što se dosad moglo primijetiti, promjene naziva fenomena ne mijenjaju srž samog fenomena. U ovom dijelu cilj nije bio ponuditi vrijednosnu orijentaciju prema političkoj korektnosti, već argumentirati da ona uistinu i dalje postoji u diskursu masovnih medija, bez obzira kako ju nazivali. 4.5. Rezultati političke korektnosti u masovnim medijima Kao što je već naznačeno, negativna posljedica inzistiranja medija na političkoj korektnosti može biti ograničavanje slobode govora i autocenzure prilikom čega novinari izbjegavaju izvještavati o određenim temama ili zauzimati kontroverzne stavove kako ne bi uvrijedili neku specifičnu skupinu i posljedično uništili svoju karijeru, što nije rijedak slučaj u SAD- u. S tim je povezana polarizacija društva i stvaranje već spomenute„kulture otkazivanja“( cancel culture ) u kojoj te javne osobe trpe društvene i profesionalne probleme zbog izjava koje se smatraju neprikladnim u ozračju političke korektnosti. Ostale posljedice izviru iz ove problematike, pa se tako gubi povjerenje u 59