O politi čkoj korektnosti Upravo na ovome mjestu leži kvaka početnoga impulsa političke korektnosti. Ako prihvatimo da jezik nije puki odraz društvene zbilje već i da je svojim praksama oblikuje, onda je proces davanja'Drugima' mogućnosti(prava) da samostalno određuju vlastiti označitelj koji moraju prihvatiti subjekti jezične interakcije, nositelji nekorektnoga vokabulara, bio suštinske revolucionarne naravi. Nije stvar u tome da će skupine koje su zaista rasističke prestati biti rasisti i upotrebljavati politički korektne termine za označavanja pripadnika crne rase, već da će većinsko stanovništvo(uglavnom bijelo u SAD- u) osvijestiti da je dotadašnji diskurs omalovažavao njihove crne sugrađane i da je promjena vokabulara bitna strukturna činjenic a za javno dobro. U filmu A Bronx Tale (1993.) dječaci delikventi na ulici u busu primijete crnca i počnu ga gađati s povicima„vrati se u Australiju odakle si i došao“. Drugim riječima, većina uvijek mora doći u fazi osviještenosti i predati semantički štap manjinskim skupinama ukoliko želi jednakopravno i stabilno društvo. To uopće nisu mali pomaci i u ovim početnim fazama su imali itekakvu inkluzivnu ulogu u skladu s općim načelima američkoga društva. 2. Ideologizacija političke korektnosti Prva faza lijeve koncepcije političke korektnosti je kritička, ona želi rastvoriti jezične konstrukcije koje održavaju postojeću asimetričnu društveno- političku strukturu, dok je druga reaktivna i svodi se na održavanje uspostavljenoga novogovora kao ideološkoga sredstva za trijažu nepodobnih. Njome se pokušalo odrediti opseg diskursa kao i mehanizme sankcioniranja onih koji se tih dometa ne pridržavaju. Ideje političke korektnosti su zadobivale sve važniju ulogu u javnoj sferi, a javna interakcija je bila nemoguća ukoliko se mehanizmi političke korektnosti nisu unaprijed ukalkulirali. „Premda su te ideje našle plodno tlo u kampusima američkih sveučilišta, već početkom devedesetih godina, kako nalaže i sama logika političke korektnosti, prelile su se i u druge sfere: medije, obrazovne ustanove, retoriku političkih kampanja, filmsku umjetnost, književnost i svakodnevni govor.“(Kulenović, 2010: 39) Od koncepcije koja je prije svega za cilj imala jezično pročišćenje i stvaranje inkluzivnijega vokabulara, teleologija političke korektnosti se munjevito mijenjala. 12 Ona je postala određena forma'kulturne performanse': 12 „Kako se pokret za političku korektnost osobito razvijao u sveučilišnim kampusima u SAD- u, i to posebno na fakultetima društvenih i humanističkih znanosti, dobio je dimenzije projekta društvene i kulturne obnove.“(Knežević, 2010: 35) 19