O politi čkoj korektnosti oblike političke korektnosti odagnava iz javne komunikacije lijepeći im etikete nepoželjnosti. „I u javnoj i u privatnoj sferi, ljudi radije iznose politički korektne argumente čak i ako znaju da su pogrešni, nego da iznose politički nekorektne argumente za koje vjeruju da su ispravni… Vjerujući da njihovi protivnici nisu samo u krivu, već i loši, politički korektni ih slobodno napadaju osobno.“ (Browne, 2006: 35) U prekoračenju političke korektnosti svaki ratio argumenta pada u vodu koliko god plauzibilan bio, subjekte se ad hominem diskreditira, a javna sfera se štiti njegovim ostracizmom i nedopuštanjem budućega iznošenja sličnih teza. 2.1. Politička korektnost između ljevice i desnice Ukoliko prihvatimo tezu da je izvorni koncept političke korektnosti lijevo- liberalne provenijencije, 17 te da je za cilj imao transgresivan učinak – inkluziju i poštovanje subordiniranih društvenih skupina, onda je teško govoriti o političkoj korektnosti kao ideologiji. Međutim, ako analitičkim uvidima postane vrlo plauzibilno tvrditi da je politička korektnost ideologizirala svoje postojanje, u s smislu sistematizacije ideja i mehanizama njihove aplikacije, onda se postavlja pitanje tradicionalnoga ideološkog spektra. Pretpostavimo da je izvorna inačica, razvijena 80- ih godina na američkim sveučilištima zaista bila liberalna: „Politička korektnost naglašava snažnu inkluzivnu poziciju, prema kojoj pojedinci zahtijevaju moralnu jednakost u svim aspektima života bez obzira na njihovu vjeru, rasu, dob, etničku pripadnost, spol ili rod. Kako bi proveli ovaj stav, zagovornici političke korektnosti mogu koristiti afirmativne akcije ili ograničiti slobodu govora govornim kodeksima i zakonima protiv diskriminacije“(Dzenis i Faria, 2019: 3) Liberalna pozicija zahtjeva ukidanje svih onih odrednica koje strukturalno one mogućavaju jednakost ljudi u smislu jednakosti šansi. Bilo kakva vrsta ograničenja 17 „Ovdje je važno napomenuti da su ljevica i liberal također pojmovi koji znače vrlo različite stvari u Europi i Sjedinjenim Državama. Liberal se u SAD- u često poistovjećuje s ljevicom, dok u Europi predstavlja političku sredinu, a ponekad i poziciju malo desno od centra. Također postoji uobičajena zbrka između'kulturnih' i 'političkih' pozicija. Multikulturalizam i feminizam često se označavaju kao ljevičarski, ali zapravo njihova distribucija među političkim strankama i unutar političkih stranaka prožima cijeli desno- lijevi spektar.“ (Friedman, 2019: 9) 25