Dražen Barbarić, Ana- Mari Bošnjak, Domagoj Galić kako bi formirali svoj stav. 50 Naravno,„osoba će lakše prihvatiti stajališta političara koja su u skladu sa njegovim prethodnim uvjerenjima, dok će teže prihvatiti stavove pol itičara koji se kose sa njegovim temeljnim vrijednostima“(Slothuus, 2010: 161). Zbog toga politički dužnosnici, ako pokušavaju oblikovati mišljenje svojih birača o nekom pitanju, moraju razviti narativ koji će rezonirati s ukorijenjenim stavovima i uvjerenjima svojih glasača. Uostalom, stranačke elite će rijetko zauzeti poziciju o nekom pitanju bez prethodnog uokvirivanja u svrhu zadobivanja veće potpore u javnosti(Zaller, 1992: 95). Još oštriju ocjenu iznio je William Mcguire konstatirajući da je„javnost lijen organizam koji se pretežito oslanja na sugestije iz raznih izvora“ (McGuire, 136). Kao što je naglašeno u teorijskom okviru, u ovom radu se koristi pozicijski pristup koji kao ključne stvaratelje javnog mnijenja smatra osobe koje su na„položaju u određenim strukturama za koje se pretpostavlja da su nositelji moći.“(Šiber, Blanuša, 2011: 140). U nastavku će se ilustrirati slučajevi elita kao nositelja uvredljivog vokabulara što za posljedicu nije imalo ni samocenzur u ni moraln u osud u u obliku isključivanja iz javnog diskursa. 5.2. Politička nekorektnost ili …? M reža značenja koju smo ispleli ukazuje na razliku između uvredljivog govora i govora mržnje čiji su svi oblici uvredljivi, ali sav uvredljiv govor nije i govor mržnje. Govor mržnje je stručni termin„koji se odnosi na specifične izraze mržnje prema određenim (grupama) ljudi u specifičnim kontekstima“(Howard, 2019: 95). Pri tome su se znanstvene rasprave u p očetku istraživanja posvetile tome kako točno definirati govor mržnje i imenovati ranjiv e grupe da bi potom fokalna točka rasprave postala treba li zakonski kažnjavati takav govor( Ibid ). Pitanje opravdanosti i svrhovitosti kažnjavanja bit će zanimljivo analizirati s evaluacijom Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika RS i kriminalizacij e klevet e. Kad govorimo o sudsk oj praks i Europsk i sud za ljudska prava, štiteći Europsku konvenciju o ljudskim pravima , naglašava članak 10. koji se odnosi na ideje koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. U svom sudovanju pokazat će da i njemu ponekad nije jasna ni granica ni definicija, ali je jasna tendencija širenja pojma i većih ograničenja kod slobode izražavanja. U tom smislu se čini važan slučaj Atamanchuk 50 Treba uzeti u obzir da se autorica u članku osrvće prvenstveno na stavove birača o izbornim kandidatima, Vidi Rahn, Wendy,„The role of partisan stereotypes in information processing about political candidates“, American Journal of Political Science , sv. 37, br. 2, 1993., str. 492. 66